ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Stres je pozitivan za roditelje i mladunčad vjeverica

Na svijetu je poznato oko 200 vrsta vjeverica, dok u Europi žive samo dvije vrste - siva i crvena. Ovi glodavci su poznati po svom kitnjastom repu i često se mogu vidjeti u parkovima u naseljima. Kad pronađe lješnjak, vjeverica najprije provjeri je li jestiv, no ponekad ga ne pojede odmah već ga spremi u spremište hrane. Mirisnim žlijezdama na usnama označava hranu, koju će zakopati što je dublje moguće. Miris lješnjaka može osjetiti čak i pod snježnim pokrivačem. No činjenica koja do sada nije bila poznata je ta da majke vjeverice pod stresom podižu jače, srčanije potomstvo.

U novoj studiji, međunarodni istraživači, uključujući biologe sa Sveučilišta Guelph, kažu kako vjeverice prilagođavaju svoje roditeljstvo kako bi zadovoljile različite uvjete s kojima se suočavaju njihovi mladi.

Majke mladunčadi okoćene u stresnim i prenapučenim vremenima se moraju velikom brzinom prilagoditi majčinstvu. Do trenutka kad napuštaju gnijezdo, takvi potomci su značajno veći od mladunaca podignutih u manje stresnim uvjetima.

Studija je objavljena u časopisu Science.

Ženke vjeverice slušaju zvukove drugih vjeverica tijekom trudnoće i dok njeguju svoje mlade, rekao je Andrew McAdam, profesor u Odjelu za integrativnu biologiju Sveučilišta Guelph. Proveo je istraživanje u suradnji s profesoricom biologije Amy Newman i glavnim autorom Benom Dantzerom.

Ženke slušaju zvukove drugih vjeverica. Kako se povećava gužva, teritorijalna obrana postaje sve glasnija i češća. Kod majki vjeverica to uzrokuje više hormona stresa, zbog čega njihovi mladunci rastu brže. "Ako znaju da je populacija u porastu, moraju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi nastalo sposobnije potomstvo, tako da može preživjeti u takvim uvjetima", rekao je McAdam.

Teritorijalno ponašanje crvenih vjeverica im omogućuje preživljavanje zime. Kad je mnogo vjeverica okolo, teže je naći prazne domove, rekao je McAdam.

"Kad ima puno vjeverica okolo, samo će najbrže rastuće vjeverice preživjeti", rekao je. "Ali kada je gustoća naseljenosti niska, sve vjeverice će opstati pa tada opstanak ne ovisi o tome koliko brzo rastu."

Za potrebe studije, Newman i Dantzer, postdoktorski istraživač sa Sveučilišta u Cambridgeu i bivši student profesora McAdama, ostavili su majke vjeverice u uvjerenju da su imale više susjeda nego što zapravo jesu, puštajući preko zvučnika zvukove vjeverica zabilježenih u šumi.

Tada su Dantzer i Newman testirali učinke hormona stresa, hraneći neke majke vjeverice maslacem od kikirikija začinjenim hormonom stresa. Te majke su također podigle brže rastuće mladunce.

 "Unatoč raširenom vjerovanju kako je stres loš, naša studija pokazuje kako visoke razine hormona stresa kod majki zapravo mogu pomoći potomstvu", rekao je Dantzer. Tim je proučavao skupine sjevernoameričkih crvenih vjeverica više od šest godina.

 "Nevjerojatno je kako je percepcija visoke gustoće naseljenosti i povišenih majčinih hormona stresa potaknula stopu rasta mladunaca jednako kao i da su majke bile hranjene dodatnom hranom", rekao je Newman. "To dokazuje da složeni ekološki i fiziološki čimbenici, a ne samo resursi, utječu na reprodukciju i materinsko ponašanje."

McAdam je dodao kako vjeverice povećaju ulaganja u svoje potomstvo samo tijekom prenapučenog perioda. Slični principi vjerojatno vrijede i za ostale životinje, rekao je. "U promjenjivom svijetu, roditelji moraju biti fleksibilni i prilagoditi se trenutačnim uvjetima."

Izvor: University of Guelph

Podijeli.