ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Žalimo mrzitelji mačaka - znanost nije na vašoj strani

Neki ljudi jednostavno ne vole mačke. I to je u redu. Neki ljudi ne vole pizzu. Ili pse. Ili Harry Pottera. Ali neki mrzitelji mačaka se ne zadovoljavaju time što oni sami nemaju mačku. Žele povući i nas ostale sa sobom.

Prva stvar koju primijetite kada počnete kopati po temi mržnje prema mačkama je da je to vrlo star hobi. Ti ljudi su stoljećima ostavljali traga u poeziji, literaturi i umjetnosti općenito.

„Uvijek će se naći netko tko će reći da su mačke rezervirani, manipulativni mali vragovi", kaže istražitelj mačaka John Bradshaw.

U svom pogledu na kulturnu povijest udomaćene mačke, Tigar u kući iz 1922., Carl Van Vecthen bilježi, „Dopušteno je zauzeti stav mirne ravnodušnosti što se tiče slonova, kakadua, H.G Wellsa, Švedske, pečene junetine, Puccinija, pa čak i mormonstva, ali što se tiče mačaka, čini se da je nužno zauzeti jasan stav… Oni koji ne vole mačke čine to sa takvom zlonamjernošću koju, čini mi se, jedino zmije u životinjskom carstvu mogu pobuditi u jednakoj mjeri".

Joseph Stromber iz Vox-a je samo najrecentniji od ailurofoba koji je zapucao na mačju vrstu. Njegov esej od 28 paragrafa o „zlim stranama" Felis catusa, poručuje čitateljima kako su mačke „sebična i bezosjećajna bića opasna po okoliš".

Njegova argumentacija se svodi na četiri jednostavne točke: „Vaša mačka vas vjerojatno ne voli". „Vaša mačka vam zapravo ne iskazuje privrženost." „Mačke su ekološka katastrofa." I, „Vaša mačka vas može izluditi."

Mačja ljubav nije potrebita

Mrzitelji žele da povjerujete kako mačke nije briga za ljude. Stromberg upućuje na seriju studija Daniela Millsa sa Sveučilišta u Londonu i drugih istraživača koje pokazuju da mačke ne traže pomoć od ljudi u neugodnim situacijama. Ostavite svoga psa (ili dijete) na mjestu gdje nikada prije nije bio i vrlo vjerojatno će vam potrčati ususret kada se vratite. No, mačke će vjerojatno istražiti to područje.

U usporedbi sa strancem, psi se uznemire kada njihov vlasnik ode i žele još i veći kontakt s njim kada se vrati. S druge strane, Millsovi eksperimenti s mačkama – koji se još vrše i nisu objavljeni, ali su prikazani na BBC-u prošle godine – nisu polučili jednake rezultate. U cijelosti, mačke ne pokazuju neki interes niti kada njihovi vlasnici odlaze, niti kad se vraćaju.

U međuvremenu, dva japanska istraživača su proveli neke druge eksperimente i opskrbili dokaze za nešto što vlasnici mačaka već znaju: čuju kada ih zovete, ali ih nije briga. Navedeno u studiji objavljenoj prošle godine, istraživači su pribavili 20 mačaka i puštali im (jednoj po jednoj) snimke tri različite osobe gdje ih oni zovu imenom – dva stranca i njihov vlasnik.

Bez obzira na redoslijed, mačke su uvijek drugačije reagirale kada bi čuli glas svog vlasnika (misli se na pokrete ušima i glavom, koje su bilježili promatrači koji nisu znali čiji glas pripada vlasniku). No, nijedna od njih nije mijauknula ili se približila zvučniku, u smislu da bi se vidjelo da su bile zainteresirane vidjeti tu osobu.

Bradshaw kaže da ta interpretacija želi prikazati više nego što nam studija govori – istraživanje slično onome kojeg je i sam napravio. „To nam govori nešto o mačkama, ali nam ne pokazuje da mačke nisu privržene", kaže on.

Psi su evoluirali da budu „skoro opsesivno" ovisni o ljudima, kaže Bradshaw. Suočeni s novim iskustvima, okreću se prema čovjeku za stabilnost i vodstvo, baš kao i mala djeca. Mačke se, s druge strane, „više vole suočavati sa stvarima u svojim vlastitim glavama".

Biće koje ne trči do vas u neuobičajenim situacijama ne mora nužno imati hladno, bezosjećajno srce. Neki parovi se na druženjima stalno drže za ruke i uglavnom govore jedno s drugim. Drugi se raziđu kada dođu i upoznaju nove ljude. Ali svejedno na kraju odu zajedno. Vaša mačka je avanturist – istraživač.

Vaša mačka doista iskazuje privrženost

Nakon što su posadili sjeme sumnje u emotivne odnose između ljudi i njihovih mačaka, neprijatelji mačjeg roda pokušavaju nametnuti sebe u fizičke izjavljivanje ljudsko-mačje ljubavi. Stromberg se po tome ne razlikuje:

Mnoge mačke će se trljati o noge svojih vlasnika (ili drugog čovjeka) kada taj uđe u sobu. Lako je pretpostaviti da je to znak privrženosti. Ali mnogi istraživači to interpretiraju kao pokušaj mačke da širi svoj miris – kao način obilježavanja svog teritorija. Promatranja vršena na polu-bijesnim mačkama pokazuju da se one obično trljaju o stabla ili druge objekte na isti način, što im omogućuje da ostave za sobom izlučevine bogate feromonima koje prirodno izlučuju iz svoje kože.

Drugim riječima, migoljenje i trljanje mačaka o svoje vlasnike je samo mačji ekvivalent psećem mokrenju po hidrantima.

Nastavak na stranici 2:

12
Podijeli.