ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Kamo idu divlje životinje - kada nemaju gdje?

Kad promatramo povijest naše vrste primjećujemo da je razvoj ljudskog društva oduvijek bio obilježen istraživanjem i širenjem. Nažalost, naše širenje na nova područja ima za posljedicu istiskivanje ostalih vrsta s tih područja.

Ekolozi imaju dokaze da će neki primati i velike mačke suočeni s nemilosrdnim ljudskim širenjem tražiti utočište u sparnim šikarama mangrove i u tresetnim močvarnim šumama. Ove obalne biome karakterizira gusta vegetacija,osobito nakupine drva mangrove, i siromašno tlo u vidu vrlo kisela treseta koje je zapravo sastavljeno od prepravljenih ostaka djelomično razgrađenog lišća i drveća. Kao takve, močvarne šume spadaju među nekoliko područja u mnogim afričkim i azijskim zemljama za čije su iskorištavanje ljudi relativno manje zainteresirani (iako se i to mijenja).

Ipak zagovornici očuvanja prirode bilu su sporo uzeli u obzir ta tropska skrovišta pri praćenju distribucije ugroženih životinja poput sumatranskih orangutana i javanskih leoparda, prema nedavnoj studiji Sveučilišta Princeton objavljenoj u časopisu Folia Primatologica. Da bi skrenula pozornost na tresetne i mangrovne močvare kao trenutna, i moguća buduća, skrovišta divljih životinja, Katarzyna Nowak, bivša postdoktorska istraživačica ekologije i evolucijske biologije na Princetonu, sastavila je popis od 60 primata i 20 članova obitelji velikih mačaka (koja uključuje tigrove i leoparde) poznatih da dijele svoje vrijeme između svojih prirodnih šumovitih staništa i 47 močvarnih šuma u Africi i Aziji.

Pošto močvarne šume često obilježava nedostatak izvora hrane, svježe vode te otežana mobilnost, svega nekolicina sisavaca je karakteristična za ta područja, kaže Nowak. Kao posljedica toga, grupe za očuvanje prirode nisu intenzivno motrile koliko životinje koriste močvare.

Međutim, prisutnost ugroženih mačaka i primata u močvarnim šumama može se ozbiljno podcijeniti, ustvrdila je Nowak. Oko 55 posto majmuna Starog svijeta, primata poput pavijana i makaka koje prirodno nalazimo u Africi i Aziji, odlaze redovito, sezonski ili po potrebi u močvare. 2008. godine Wildlife Conservation Society je izvijestilo da je teško dostupna močvarna šuma Lake Télé u Republici Kongo postala dom 125 000 nizinskih gorila, što je više nego što se vjerovalo da postoji u divljini. Među velikim mačkama, bengalski tigar primjerice, ima svoj jedini teren u Bangladešu u Sundarbans, najvećoj mangrovskoj šumi svijeta.

Život u močvarama može ipak biti okrutan prema nekim životinjama. Vrste poput makaka koji jedu rakove i mačaka koje love ribe mogu se spremno prilagoditi na život plivanja i lova na rakove. U međuvremenu, zanzibarski crveni majmun, koji je prešao u obalne mangrove kao posljedica deforestacije, se može namučiti naći slatku vodu koju treba, kao što je Nowak ustvrdila u American Journal of Primatology 2008. godine. Takav trend ipak bi mogao rezultirati lokalnim izumiranjem ovog majmuna.

Nowak zaključuje da močvarne šume zahtijevaju daljnja istraživanja kao mjesta gdje su ugrožene vrste poput nizinskih gorila i mačaka održale svoju brojnost i gdje ih ljudi mogu potencijalno očuvati u budućnosti. 

Izvor: Princeton University

Podijeli.