ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Smetaju li medvjedima preleti NLO-a?

Ako se neidentificirani leteći objekt pojavi iznenada na nebu iznad nas, srce će nam zasigurno početi brže kucati. Znanstvenici koji su svoj rad objavili u časopisu Current Biology od 13. kolovoza, u izdanju Cell Pressa, tvrde da isto vrijedi i za medvjede.

Međutim, u ovom se slučaju pod neidentificiranim letećim objektima podrazumijevaju letjelice bez ljudske posade (UAV – Unmanned Aerial Vehicles) koje sve više dobivaju na značaju među istraživačima divljih životinja. Zahvaljujući takvim letjelicama, oni mogu iz velike udaljenosti nadzirati životinje, uključujući ugrožene vrste, u njihovom prirodnom okružju i na teško dostupnom terenu.

Činilo se kao da životinje i ne obraćaju pažnju na susrete s takvim letjelicama. Tako, na primjer, američki mrki medvjedi rijetko se kad uplaše i pobjegnu kada im se bespilotna letjelica približi. No, novija istraživanja pokazuju da unatoč mirnom ponašanju u prisutnosti letjelice, njihov puls odjednom „skoči“, i odaje stanje akutnog stresa.

„Neke zabilježene vrijednosti pulsa kod medvjeda bile su daleko više od naših očekivanja“, rekao je Mark Ditmer sa Sveučilišta Minnesota, St. Paul. „Jednom medvjedu se puls povećao za otprilike 400 posto – s 41 na 162 otkucaja u minuti. Unatoč tome što je riječ o najsnažnijoj reakciji koju smo vidjeli, svejedno je šokirajuća.“

Dva smeđa medvjeda iz Hrvatske uživala u oralnom seksu

Znanstvenici su mrke medvjede s područja sjeverozapadne Minnesote opremili iridijskim ogrlicama s GPS lokatorima i senzorima za praćenje vitalnih funkcija. Ogrlice su svake dvije minute slale e-mail s podacima o lokaciji medvjeda, dok su senzori bilježili svaki njihov otkucaj srca. Ditmer i njegove kolege bi zatim programirale bespilotnu letjelicu tako da doleti na posljednju dojavljenu lokaciju.

Zahvaljujući prikupjenim podacima, znanstvenici su na posljetku mogli vrlo precizno uočiti kakve skrivene učinke kod medvjeda izazivaju nadlijetanja bespilotne letjelice. Zbog kratkog trajanja baterije i drugih logističkih ograničenja, letovi su trajali samo oko pet minuta.

Od ukupno 18 nadlijetanja nad četiri različita medvjeda, oni su u samo dva slučaja pokazali drastične promjene u ponašanju kao reakciju na prisutnost bespilotnih letjelica. Ipak, senzori su zabilježili izražene fiziološke rekacije. Kod svih medvjeda zabilježena je veća vrijednost kod otkucaja srca, od čega su se, srećom, medvjedi vrlo brzo oporavljali.

„Bez prisutnosti senzora koji bilježe njihove vitalne signale, zaključili bi da medvjedi samo ovlaš reagiraju na bespilotne letjelice“, kaže Ditmer.

Znanstvenici naglašavaju da će u promišljanju regulacije i znanstvenih metoda od sada biti vrlo važno uključiti i dodatan stres kakav kod divljači izazivaju bespilotne letjelice. Istovremeno, riječ je o uređajima čija popularnost raste jer su pogodne za razne namjene. Tako se, primjerice, koriste za osujećivanje krivolovaca ili za lociranje divljih životinja za ekoturiste. Međutim, mali broj zemalja u svojoj regulativi propisuje korištenje bespilotnih letjelica.

„Bespilotne letjelice imaju nevjerojatan potencijal za znanstvena istraživanja i kao sredstvo očuvanja“, pojašnjava Ditmer. „Ipak, dok ne saznamo koje su vrste tolerantne prema letjelicama, na kojim udaljenostima reagiraju na njihovo prisutstvo, te mogu li se jedinke naviknuti na njihovu prisutnost, moramo biti vrlo oprezni kada ih upotrebljavamo oko divljači.“

Ditmer i njegovi kolege sada eksperimentiraju s medvjedima u zatočeništvu i pokušavaju doznati mogu li se životinje s vremenom naviknuti na nadlete bespilotnih letjelica i, ako uopće mogu, kroz koji vremenski period.

Izvor: CellPress

Podijeli.