ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Pronađen divovski zub 18 metara velikog morskog psa

Tijekom potrage za školjkama, jedan je čovjek pronašao više nego što je očekivao – zub čudovišta koje je teroriziralo oceane prije 100 milijuna godina. Megalodon, izumrla vrsta morskog psa, smatra se jednim od najmoćnijih predatora u povijesti. Fosilni ostaci pokazuju da je taj ogromni morski pas dosezao duljinu od 18 metara.

Megalodon iz Pokupskog i njegovi američki preci

Stjepan Sučec iz Pokupskog, 60 km od Zagreba, pronašao je zub u rijeci Kupi 11. kolovoza tijekom svoje potrage za školjkama.

Geolog Dražen Japundžić iz Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu rekao je da je to najvjerojatnije zub megalodona (Carcharodon megalodon) koji je živio u neogenu prije otprilike 16 do 2,6 milijuna godina. Megalodon je živio u morima i oceanima diljem svijeta, uključujući i nekadašnje Panonsko more gdje je fosil otkriven.

Prethodna nalazišta otkrila su divovsko morsko biće za koje se vjeruje da je bilo dugačko 6 metara te je lutalo morima prije 100 milijuna godina. Njegova fosilizirana kralježnica velika je poput ljudske ruke i znanstvenici kažu da im proširuje znanje o predatorima u morima rane krede. Morsko čudovište zvano Leptostyrax macrorhiza vjerojatno je bilo jedan od najvećih predatora toga vremena, a fosili daju naslutiti da su divovski morski psi evoluirali ranije nego što se mislilo.

Fosile je 2009. godine otkrio Joseph Frederickson, doktorand ekologije i evolucijske biologije na Sveučilištu u Oklahomi, na izletu o Duck Crek formaciji, nedaleko Fort Wortha u Teksasu.

Ovaj lokalitet dom je brojnim fosilima marinskih beskralježnjaka poput amonita i dio je plitkog mora od prije 100 milijuna godina. Njegova partnerica Janessa Doucette-Frederickson koja je doktorantica antropologije na sveučilištu, spotaknula se na kamen i primijetila kralježak koji je izvirio.

Tim je iskopao tri kralješka, svaki veličine gotovo 11 cm u promjeru što je otprilike veličina ljudske ruke. Linije zvane lamele koje se nalaze s vanjske strane fosila ukazuju da on pripada redu Lamniformes, skupini morskih pasa koja uključuje velike bijele psine i tigraste morske pse. Pažljivim istraživanjem, Frederickson je utvrdio da je slična kost morskog psa iste dobi iskopana 1997. u Kanzasu i mislilo se da potječe od morskog psa dugog 10 metara.

Uspoređujući kosti, tim je procijenio da je teksaški morski pas vjerojatno iste vrste kao i onaj iz Kanzasa i mogao bi biti više od 6 metara dugačak tj. tek neznatno manji od primjerka iz Kanzasa. Prije otkrića ta dva uzorka, bili su pronađeni samo zubi Leptostyrax macrorhiza zbog čega je stručnjacima bilo teško procijeniti veličinu vrste. Istraživanje objavljeno u časopisu Plos One sugerira da je čudovište bilo veće nego što je prethodno procijenjeno zbog čega se mijenjaju pogledi znanstvenika o morima rane krede.

Polemike o veličini i izumiranju

C. megalodon smatra se jednim od najvećih i najmoćnijih predatora među kralježnjacima u povijesti, a fosilni ostaci ukazuju da je mogao narasti do 18 metara. Smatralo se da je čudovište izgledalo kao zdepastija verzija današnje velike bijele psine i težilo 100 tona. Megalodon je poznat po fosiliziranoj kralježnici i zubima koji su trokutastog oblika i mogu biti dugački do 20 cm.

Slavni lovac na fosile Vito „Megalodon“ Bertucci gotovo je 20 godina rekonstruirao čeljust megalodona, najveću ikad sastavljenu, široku 3,3 metra i visoku 2,7 metara. Usta megalodona mogla su proizvesti snagu od 10,8 do 18,2 tona. Prethistorijski morski pas bio je opisan kao super predator jer je mogao plivati velikom brzinom i svojim snažnim čeljustima ubiti raznolik plijen kao što su morske kornjače i kitovi. Izumiranje megalodona ostaje predmet istraživanja jer nitko nije siguran na koji su način ovi snažni predatori izumrli.

Gdje kitovi odlaze umrijeti - najužasnije groblje na svijetu

Do sada je bilo popularno razmišljanje da su jedini veliki morski predatori tog vremena bili pliosauri, daleki srodnici modernih guštera koji su bili dugački 12 metara. Sada gospodin Frederickson smatra da su postojale najmanje dvije vrste predatora te da je voda vrvjela s dovoljno života koji je mogao izdržati njihov golem apetit. On vjeruje da su se životinje hranile kao i velike bijele psine koji nisu izbirljivi i jedu gotovo sve što stane u njihova usta, što znači da su se Leptostyrax macrorhiza gostili velikim ribama, morskim gmazovima, pa čak i manjim pliosaurima. Ipak, stručnjaci upozoravaju: „Ni jedan uzorak (fosili iz Kanzasa i Teksasa) nije rekonstruiran s pripadajućim zubima što čini sigurnu identifikaciju vrste nemogućom.“

Paleobiolog Kenshu Shimada sa sveučilišta DePaul u Chicagu rekao je da je moguće da kosti iz Teksasa pripadaju nepoznatoj vrsti izumrlog morskog psa. U studiji govori: „Bez obzira na njegovu identifikaciju, ovaj novi primjerak pruža dodatne dokaze da se red Lamniformes razvio prije kasne krede.“

Izvor: Dailymail.co.uk

Podijeli.