Biljke i životinje

Kako morske kornjače pronađu plažu na kojoj su se izlegle?

Ana Ptičar

Nakon izlijeganja na nekoj od plaža diljem svijeta, jedinke ovog velikog (dosežu težinu oko 115 kg) morskog reptila kreću u višegodišnje, kilometarske migracije u moru. Dok mužjaci u moru ostaju cijeli život, ženke na obalu izlaze položiti jaja. No, ne na bilo koju obalu. Naime, ženke se vraćaju na mjesto na kojem su se izlegle.

Znanstvenici odavno znaju da se kornjače, kao i mnoge životinje (npr. ptice), orijentiraju očitavanjem nevidljivih linija magnetskog polja, slično kako mornari koristite zemljopisne širine i dužine, no nisu znali kako se mogu vratiti na isto mjesto na kojem su se izlegle.

Rezultati studije objavljeni u časopisu Current Biology daju odgovor na to pitanje. Svaki dio obale ima svoj „magnetski potpis“ koji ove životinje „zapamte“ te kasnije tijekom života koriste kao „kompas“.

Prije nekoliko godina, Kenneth Lohmann, koautor ove studije, pretpostavio je da bi životinje, uključujući morske kornjače i losos, mogle biti obilježene „magnetskim pečatom“ u ranim stadijima života, međutim takvu ideju je teško dokazati na prostoru otvorenog oceana. U novoj studiji, J. Roger Brothers i Kenneth Lohmann sa Sveučilišta u North Carolini, pristupili su drugačijem proučavanju promjena u ponašanju gniježđenja kornjača tijekom vremena.

Svake godine, tisuće volontera hoda pješčanim plažama Floride te broji gnijezda glavatih želvi što znanstvenicima daje veliki set podataka. U isto vrijeme, znanstvenici su pratili suptilne promjene u Zemljinom magnetskom polju uz obale Floride prateći kako se jačina i ostala svojstva magnetskog polja mijenjaju tijekom vremena. „Smatrali smo da ako glavate želve stvarno koriste Zemljino magnetsko polje kako bi se vratile na plažu na kojoj su se izlegle, tada bi prirodne promjene magnetskog polja kao posljedicu trebale imati pomak mjesta gniježđenja.“ istaknuo je Brothers. Upravo ovu pretpostavku potvrdili su rezultati studije.

Uspoređivanjem podataka o položaju gnijezda i magnetskom polju za 19-godišnje razdoblje (1993. - 2011.) stvorena je dinamična mapa iz koje je vidljivo kako se varijable mijenjaju s vremenom. Naime, mjesta gniježđenja glavatih želvi pomaknuta su sukladno promijeni magnetskog polja. Na nekim mjestima, Zemljino polje se pomaknulo, tako da su se „magnetska potpisi“ susjednih mjesta duž plaže međusobno približili. Sukladno tome, baš kao što su znanstvenici predvidjeli, gnijezda su bila bliže. Na mjestima gdje su se „magnetski potpisi“ udaljili životinje su napravile gnijezda na većim međusobnim udaljenostima.

Uspješno i sigurno mjesto polaganja jaja zahtijeva točno određenu kombinaciju ekoloških značajki: meki pijesak, pogodna temperatura, broj predatora i lako dostupno mjesto na plaži. "Jedini način na koji ženka kornjače može biti sigurna da je mjesto gniježđenja sigurno i pogodno za razvoj potomstva je gnijezdo na istoj plaži gdje se sama izlegla", kaže Brothers. "Logika morskih kornjača čini se da funkcionira na principu „ako je bilo dobro za mene za mene, trebalo bi biti dobro i za moje potomstvo.„

Ovi rezultati, u kombinaciji s nedavnim istraživanjima o pacifičkom lososu, ukazuju na to da bi slični mehanizmi mogli biti prisutni i kod drugih migranata „na duge staze“ kao što su neke vrste riba, ptica i sisavaca.

Izvori: NationalGeographic

Možda će vas zanimati