ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Sharing economy kao jak mehanizam u zajednici bez svrhe profita

Sveučilište Queensland je došlo do zaključka kako bi se sharing economy (ekonomija dijeljenja, suradnička potrošnja) sustav mogao iskoristiti da se poboljša situacija kod financijski nestabilnih osoba u Quunslandu.

Dr. Dhaval Vyas, sa spomenutog sveučilišta, došao je do zaključka da bi model poslovanja koji koriste tvrtke poput Ubera i Airbnba mogao pomoći ljudima koji se bore s financijskim poteškoćama. Njegovo istraživanje biti će predstavljeno javnosti u prosincu na Australskoj konferenciji o ljudsko-kompjuterskoj interakciji u Melburnu.

Stigma prema korištenju pomoći u prehrani

Istraživači su nekoliko mjeseci posjećivali pučku kuhinju Communify Qld, koju vodi britanska humanitarna udruga, kako bi intervjuirali korisnike i volontere. Dr. Vyas kaže da istraživači, pučku kuhinju smatraju vrlo korisnom pa čak i esencijalnom, no korisnici kuhinje su na neki način osramoćeni i obilježeni kao siromasi.

„Neki od korisnika imaju sklonost otići čim pokupe svoju hranu i ne komunicirati ni s kime zbog sramote jer su tamo“ kaže dr. Vyas. Također su otkrili da neki od korisnika koji komuniciraju s ostalima cijene društvenu vrijednost centra te su dobili korisne savjete i znanje od ostalih. Comunify Old centar često govori o mogućnostima besplatne edukacije za zainteresirane i o smanjenju potrošnje u kućanstvu.

Vraćanje na stari sustav robne razmjene može biti koristan

Koristeći ravnopravan način dijeljena, klijenti se mogu povezati s ostalima i dogovoriti o međusobnoj pomoći od koje obje strane mogu profitirati, npr. klijentica koja je samohrana majka i posjeduje auto može starijoj gospođi ponuditi prijevoz do centra, a za uzvrat joj starija gospođa može pripaziti na dijete dok je ona na poslu. Istraživanje je prepoznalo priliku da se stvori grupno centrirana tehnologija koja bi osposobila ljude i pomogla im da zajedno stvore značajna iskustva. Suradnička potrošnja, na čelu s Uberom (prijevoz) i AirBnbom (smještaj), transformira modernu industriju kada ljudi direktno izmjenjuju dobra i usluge.

„Dijeljenje je jak mehanizam u zajednicama i ne mora biti u svrhu profita.“

U sklopu istraživanja, dr. Vyas je sa studentima QUT-a osnovao ShareThat, online zajednicu opisanu kao servis koji pomaže izgraditi zajednicu kroz dijeljenje dobara, usluga i dogovora bez novčane nadoknade.

Također planiraju napraviti web stranicu „Do and tell“ koja potiče ljude da traže pomoć kod jednostavnih stvari, npr. posuđivanje odjela za razgovor za posao. Ostali korisnici bi ponudili pomoć, ako je moguće i napisali kratki osvrt koji bi dalje poticao potencijalne nove korisnike.

Nikad veća potražnja za pomoć kod prehrane u 21. st.

Nedavno je organizacija Foodbank objavila informaciju da je 2014. godine osam posto ljudi više tražilo pomoć za hranu nego prethodne godine. Klijenti s kojima su dr. Vyas i njegovi suradnici razgovarali u pučkoj kuhinji razlikovali su se po godinama, spolu, etničkom podrijetlu i razlozima zbog kojih koriste pomoć kuhinje.

Pomoći u obliku pučke kuhinje su vrlo vrijedne za naše društvo i korisnici se trebaju poticati da ih koriste i pritom se osjećati dobro. Istraživanje je naznačilo da bi servis poput ShareThat i Do and tell mogli smanjiti ljudsku nemoć i smanjiti osjećaj sramote kod socijalno ugroženih pojedinaca, zaključio je dr. Vyas.

Izvor: Qut

Podijeli.