Društvene znanosti

Ljubomora nas može učiniti sličnima našim suparnicima

Maja Jurišić

Ljubomora je snažan osjećaj koji se temelji na našim dojmovima o tome da nismo dovoljno dobri, nismo primili dovoljno ljubavi i pažnje te da naša vrijednost i samopoštovanje ovise o ponašanju drugih osoba. Sastoji se od kombinacije drugih osjećaja kao što su ljutnja, tuga i gađenje.

Ako ugledate kako Vaš partner koketira s nekim drugim, možda ćete se osjećati povrijeđeni, ljuti i ljubomorni. Posljednja stvar koju biste mogli očekivati je ta da počnete doživljavati sebe poput osobe koja vam je suparnik. Novo istraživanje sugerira upravo to: da ljubomora može potaknuti ljude na promjenu kako sami sebe vide u odnosu na konkurente za pozornost svojih partnera.

Prethodna istraživanja su pokazala da će se osobe često promijeniti kako bi bile sličnije nekome kome se žele približiti, poput ljubavnika. "Međutim, suparnik nije netko tko se pojedincu treba sviđati, a kamoli da se udruži s njim", kaže Erica Slotter sa Sveučilišta Villanova. "Ovaj rad je stvarno novost jer možemo vidjeti hoće li pojedinci biti spremni za promjenu stajališta kako bi bili sličniji suparniku u romantičnoj borbi."

U tri studije objavljene u časopisu Personality and Social Psychology Bulletin, Slotter i kolege testirali su što se događa ljudima kada su ljubomorni. Predvidjeli su da bi pojedinci promijenili svoje stavove, ako su mislili da im je partner bio zainteresiran za nekoga drugoga. "To je značilo da pojedinci ne bi trebali promijeniti svoje stavove ako netko samo koketira s njihovim partnerom, a pritom partner nije zainteresiran", kaže Slotter.

U jednoj od studija, 144 muškaraca i žena uključenih u romantične odnose, ispunilo je online anketu o osobnim karakteristikama, kao što su umjetničke, glazbene ili sportske sposobnosti. Istraživači su potom zamolili sudionike neka zamisle je li njihov partner izrazio romantični interes za nekim drugim ili ne. U nekim situacijama, druga osoba je izrazila romantični interes za tuđim partnerom, ali partner nije reagirao.

U jednom od scenarija, primjerice, sudionici bi mogli zamisliti šetnju kroz trgovački centar sa svojim partnerom kada bi prošao atraktivan pojedinac, spola koji je privlačan njihovom partneru. Partner bi onda rekao "Jesi li vidjela / vidio onog dečka / curu? Ta majica izgleda jako privlačno na njemu / njoj." U drugoj situaciji, partner će primijetiti atraktivnu osobu, ali neće pokazati interes, nego će reći: "Zar nemaš i ti takvu majicu? Na tebi izgleda puno bolje nego na njemu / njoj."

Istraživači su potom pitali sudionike koliko ljubomorno su se osjećali, a onda im je pokazan profil osobnosti potencijalnog suparnika zamišljenog u scenariju. Slotter kaže: "Važnija je jedna karakteristika s početka studije za koju su sudionici rekli kako nije točna u ovom profilu osobnosti." Konačno, sudionici su ponovno ocijenili svoje osobne karakteristike.

Istraživači su otkrili da su sudionici ocijenili osobne karakteristike više kao percipirani suparnik nego kako su se ocijenili prije scenarija. "Pojedinci koji su smatrali kako bi njihov partner bio više zainteresiran za nekoga tko je sportski ili glazbeno sklon, prijavili su veću sklonost sportu ili glazbi na kraju studije, nego što su je imali na početku," objašnjava Slotter.

Kako bi se osiguralo da su ljudi točno izvještavali o sebi, bez pokušaja namjerne promjene rezultata, istraživači su također mjerili vrijeme reakcije u procjenama. "Zbog mjerenja vremena reakcije, osjećamo se sigurni zaključiti da su pojedinci u našem istraživanju stvarno razmišljali drugačije o sebi, a ne da su se samo predstavljali ispitivaču na određen način", kaže Slotter.

Sljedeći korak, kaže Slotter, je promatranje mijenja li ljubomora ne samo viđenje sebe već i odgovarajuće ponašanje osobe. Njezin tim je također zainteresiran za istraživanje kako osobna promjena uzrokovana ljubomorom može utjecati na ljudsko zdravlje. "Ako se promijenimo kako bismo zadržali partnera s pogledom koji luta, može li to utjecati negativno na nas? To ne znamo", kaže znanstvenica.

"Također smo zainteresirani kako bismo saznali može li ova tehnika promjene sebe zapravo pomoći ljudima da ostanu sa svojim partnerima", kaže Slotter. "Cijela logika iza ovog projekta je ideja da, ako je vaš partner zainteresiran za nekog drugog, on / ona vjerojatno misli da ta druga osoba ima atraktivne osobine. Dakle, to bi nam moglo biti potrebno kako bismo promijenili osobine u one koje privlače našeg partnera. Međutim, nemamo saznanja hoće li nam mijenjanje zapravo pomoći zadržati partnera." 

Izvor: Society for Personality and Social Psychology 

Možda će vas zanimati