Društvene znanosti

Što žene žele ovisi o tome koji je dio mjeseca

Irena Mrnjavac

Ako vas jedan tren voli, a već drugi ne, znajte da je za to kriva evolucija.

Istraživači s Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu (UCLA) analizirali su desetke objavljenih i neobjavljenih studija o tome kako se prioriteti žena u potrazi za partnerom mijenjaju kroz menstrualni ciklus. Prema njihovim podacima, žene koje ovuliraju biraju partnere koji imaju privlačne osobine kao što su muževno tijelo i crte lice, dominirajuće ponašanje i određene mirise, ali ne i osobine koje su poželjne za partnere na duge staze.

Želja za tim muževnim osobinama koje se smatraju kvalitetnim obilježjima naših muških predaka ne traje cijeli mjesec, nego samo onih par dana u ciklusu žene kada je najvjerojatnije da će prenijeti gene koji su eonima prije možda povećavali šansu da njen potomak preživi i dalje se razmnožava.  

„Žene su zadobile lošu reputaciju jer mijenjaju raspoloženje, ali promjene koje proživljavaju nisu proizvoljne,“ rekla je Martie Haselton, profesorica psihologije i komunikologije na UCLA-u. „Žene prolaze kroz zamršene promjene prioriteta, čak i kada one u sadašnjosti nemaju nikakvu svrhu.“

Mijenja li se kod žena prioritet pri odabiru partnera u plodnom razdoblju mjeseca je tema rasprava od kasnih devedesetih godina, kada su se pojavila prve akademske studije koje su upućivale na te promjene. Od tada se rezultati ranijih istraživanja nisu ponovili, zbog čega se posumnjalo u hipotezu.

Kelly Gildersleeve, kandidatkinja na doktorskom studiju psihologije i glavna autorica studije, i Haselton su tri godine pokušavale riješiti ovaj problem. Deseci akademika koji su ovu temu istraživali su prikupili podatke iz 50 studija koje su preveli u isti matematički oblik, kako bi se pronalasci mogli statistički zajedno analizirati.

Snaga promjene prioriteta kod žena dokazano je statistički značajna, iako su promjene veličinom „male“ do „velike“, a povezane su s većinom pronalazaka u ovom području. Radi usporedbe, veličina promjene je statistički usporediva s razlikom koju su istraživači otkrili između broja heteroseksualnih partnera koje su muškarci i žene sami naveli, pri čemu su muškarci nabrojali više spolnih partnera.

Pronalasci su manje jasni kada se radi o osobinama najprivlačnijim kod muškaraca ženama koje ovuliraju. Ali, reakcije žena na muške tjelesne mirise mogle bi proizvesti najjači učinak, rekla je Haselton.

U nekoliko do sada provedenih studija o mirisu, istraživači su od žena tražili da pomirišu majice koje su nosili muškarci različite simetrije tijela i glave. (Kod mnogih istraživanja na različitim životinjama, simetrija tijela i lica je povezana s većim tijelom, naglašenijim seksualnim „ukrasima“ kao što su privlačno perje na mužjacima ptica, i boljim zdravljem, i navode da bi simetrija mogla biti pokazatelj genetske kvalitete.) U plodnom razdoblju menstrualnog ciklusa žene su birale mirise muškaraca s izraženom simetrijom. Studija provedena na UCLA-u je također pokazala velike promjene u odabiru tjelesnog mirisa simetričnih muškaraca, premda je potrebno provesti još istraživanja kako bi se utvrdilo je li ovaj učinak dovoljno snažan.

Haselton je doprinijela prvim saznanjima istraživanja o promjenama u ponašanju za vrijeme ovulacije. Naime, jedna od njenih studija pokazala je kako će žene čiji je partner muškarac kojeg smatraju manje privlačnim češće privući drugi muškarci kada ovuliraju nego žene koje svoje partnere smatraju vrlo privlačnim. 

„Izuzetna reputacija koju je Martie zavrijedila među istraživačima u ovom području i njeno razumijevanje složenosti istraživanja ovulacije čine je savršenom osobom za predvođenje ovog ambicioznog meta-analitičkog istraživanja,“ rekao je Jeffry Simpson, profesor psihologije na Sveučilištu Minnesota. „Njeno veliko znanje o ovom području, uz činjenicu da su ona i njeni suradnici uspjeli odrediti specifična svojstva muškaraca koje žene smatraju najprivlačnijim na kratke staze u odnosu na trajne partnere, u različitim dijelovima ovulacijskog ciklusa - sve to ovaj rad čini doista važnim.“

Postojanje promjena u seksualnom odabiru žena može uzrokovati raspravu, ali promjene u seksualnom odabiru i ponašanju su zabilježene i kod raznih sisavaca – od štakora do orangutana. Na primjer, ženke čimpanzi su poznate po tome što se radije pare s različitim mužjacima u fazi plodnosti nego u nekom drugom razdoblju. Smatra se da ovakva strategija njihovim potomcima povećava mogućnost za preživljavanje.

„Do prošlog desetljeća svi smo već prihvatili činjenicu da se kod ljudskih bića seksualnost žena znatno razlikuje od seksualnosti životinjskih vrsta, da se, za razliku od njih, kod ljudskih bića seksualnost žena nekako ogradila od reproduktivnih hormona,“ rekla je Haselton. „Zatim se pojavio niz studija koje su ovu konvencionalnu mudrost dovele u pitanje.“

Jedna hipoteza koja objašnjava postojanje promjena u biranju partnera tvrdi kako je moguće da se ovdje radi o evolucijskoj prilagodbi koja je reproduktivnim interesima služila mnogo prije nego što su moderna medicina, prehrana i uvođenje sanitarnih uređaja smanjili postotak smrtnosti djece i beba.

„Pod tom hipotezom, žene koje su birale već navedene osobine kod muškaraca su češće prenosile dobra genetska svojstva na svoju djecu i tako im povećale mogućnost za preživljavanje i uspješno razmnožavanje,“ rekla je Gildersleeve.

U svom ranijem radu, Haselton je također predložila hipotezu da situacija u kojoj žena može odlučiti između dva tipa muškaraca može odraziti snažnu prilagodbu. Prema ovoj hipotezi dvostrukog izbora partnera u određenim okolnostima, žene u povijesti su bile potaknute da traže dobrotu i pouzdanost, tzv. osobine dobrog oca, kao i seksualnu privlačnost i muževnu osobnost, tzv. osobine sexy gada (čak i onda kada obje skupine osobina nisu pripadale istom čovjeku).

“Mora da su žene u prošlosti imale reproduktivnu dobit od biranja partnera sa svojstvima koja ukazuju da će taj čovjek biti dobar roditelj, kao i svojstva koja ukazuju da su imali dobre genetske osobine kao što su muževno lice i tijelo,“ rekla je Haselton. „Žene su mogle imati najbolje od oba svijeta: trajni partner bi ulagao u roditeljstvo a partner s kojim bi imale aferu bi im pružio kvalitetne genetske osobine, s tim da je riječ samo o aferama koje se događaju za vrijeme plodnog dijela ciklusa, i vjerojatno samo kada njihove afere nisu otkrivene.“

Drugačija hipoteza koju Haselton i Gildersleeve također smatraju mogućom tvrdi kako se promjene u odabiru partnera kod žena u različitim dijelovima menstrualnog ciklusa  mogu primijeniti i na izumrlim vrstama koje su prethodile ljudima i ostavile tragove na njima u obliku trtice ili repne kosti na kraju ljudske kralježnice. Ljudi ih imaju, premda nemaju nikakvu očitu funkciju.

U svakom slučaju, Haselton i Gildersleeve čvrsto vjeruju u vrijednost otkrivanja promjene u odabiru.

„Ako žene razumiju logiku koja stoji iza ovih promjena, mogle bi se bolje obavijestiti o svojim seksualnim odlukama. Dakle, ako primijete da ih iznenada privuče muškarac koji radi do njih na poslu, to ne mora nužno značiti da je njihov stalni partner loš,“ rekla je Haselton. „Žene tako iskuse djelovanje prošlosti na nas.“

Izvor: University of California - Los Angeles 

Možda će vas zanimati