ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Ženski otisci dlanova čak i na zidovima pećina

U dječjim vrtićima često možemo vidjeti zanimljive otiske dječjih dlanova u gipsu. S druge strane, poznati su i otisci dlanova ispred kina Grauman's Chinese u Hollywoodu, ali i mnogi drugi oblici otisaka dlanova dio su današnjeg modernog života.

No ljudi su već u davna vremena ostavljali svoje otiske na stijenama i zidovima pećina. Antropolog sa Sveučilišta Penn State u Pennsylvaniji može odrediti spol ljudi koji su ostavili svoje otiske, a u velikoj se većini slučajeva radi o ženama.

Dosad se pretpostavljalo da su otisci – bilo oni šablonski pri kojima je obojano područje oko dlana, bilo oni pri kojima je ruka bila umočena u boju – djelo muškaraca jer su ostale slike na zidovima pećina često prikazivale lovačke scene. Za manje se otiske dlanova pretpostavljalo da se radi o otiscima dječaka adolescenata.

Umirovljeni profesor antropologije Dean Snow proučavao je djelo Johna Manninga, britanskog biologa koji je prije 10 godina pokušao na temelju odnosa raznih veličina dlanova utvrditi spol pa čak i seksualne sklonosti i osjetljivosti na bolesti srca. Snow se pitao bi li mogao primijeniti ovu metodu na otiske dlanova u pećinama u Francuskoj i Španjolskoj.

"Manning se vjerojatno previše udaljio od činjenica, no osnovna je pretpostavka da muškarci i žene imaju različite omjere dužine prsta bila zanimljiva." rekao je Snow. "Mislim da je problem ležao u tome što je postojala i potreba za primjenom arheološke znanosti."

Kad je Snow vidio otisak dlana u knjizi o paleolitičkoj umjetnosti, shvatio je da je prikazan ženski dlan. Čak i površinskim promatranjem slika utvrdio je da se u dvije trećine primjeraka radi o ženskom dlanu.

Nažalost, većini fotografija špiljske umjetnosti nedostaje naznaka veličine, zbog čega je teško odrediti realnu veličinu, a time i spol umjetnika. Snow je posjetio nekoliko špilja i proučio slike s oznakama veličine. Također je prikupio slike dlanova ljudi europskog i mediteranskog podrijetla. Objavio je svoje rezultate u najnovijem izdanju časopisa American Antiquity.

Snow je, proučavajući dlanove današnje populacije, shvatio da u dva koraka može uspjeti razlikovati muškarce od žena. Prvo je pomoću pet različitih mjerenja izmjerio prosječnu veličinu dlana. Time je utvrdio razliku između odrasle muške ruke od ostatka. U prvom je koraku sa 79% uspješnosti mogao odrediti spol, no adolescenti muškog spola klasificirani su kao žene.

U drugom koraku Snow je usporedbom omjera kažiprsta i prstenjaka te kažiprsta i malog prsta određivao razliku između adolescenata muškog i ženskog spola, a uspješnost je bila 60%. Zaključio je da su preklapanja između modernog muškarca i moderne žene prevelika.

"Budući da postoje takva preklapanja kod suvremene populacije, mislio sam da će biti nemoguće odrediti spol prema drevnim otiscima dlanova," rekao je Snow. "No, svi se stari dlanovi podudaraju s današnjim ekstremima, a često ih i premašuju. Spolni dimorfizam nekad je bio veći nego što je sada."

Spolni dimorfizam odnosi se na različitost žena i muškaraca. Uz činjenicu da su muški dlanovi veći, Snow je otkrio da se i sam razvoj prstiju znatno razlikuje.

U prvom se koraku pokazalo da se u samo 10% otisaka dlanova na zidovima pećina u Španjolskoj i Francuskoj radi o odraslim muškarcima. Drugi korak pokazuje da 15% otisaka pripada muškim adolescentima, što znači da je 75% otisaka dlanova žensko.

"Samim promatranjem dlana postižem veću točnost i preciznost pri suvremenim dlanovima. Naime, u formulama koje sam razvio i dalje postoje neke varijable kojih još nisam svjestan," rekao je Snow. "Algoritmi su prilično dobri, no mogu biti i bolji ."

Snow je pogledao i dlanove suvremenih američkih Indijanaca, pri čemu je zaključio da pravila i algoritmi razvijeni za Europljane ne funkcioniraju. Napominje da različite populacije zahtijevaju zasebne analize.

Izvor: Penn State

Podijeli.