Društvene znanosti

Autistična djeca i tinejdžeri skloniji su razvoju ovisnosti o video igrama

M. F.

Autizam se javlja i kod djece s retardacijom, one prosječne i natprosječne inteligencije, pravila nema. Zajedničko im je da će im ovaj poremećaj u razvoju narušiti normalan razvoj i kasniju sposobnost za samostalan život. Uzroci ovog poremećaja nisu do kraja razjašnjeni. Oni mogu biti genetski, biološki i psihološki. Poremećaj ima više oblika povezanih s poremećajem funkcije mozga. Prvi znakovi ovog stanja povezani su s neobičnim i problematičnim ponašanjem djeteta. Od poteškoća u socijalizaciji do neartikuliranog govora.

Djeca i tinejdžeri s nekim oblikom autističnog poremećaja (engl. ASD) koriste medije poput televizije i video igara više nego njihovi vršnjaci bez navedenog poremećaja pa su i skloniji razvoju problematičnih oblika ponašanja i navika vezanih uz te medije.

„Mnogi roditelji i stručnjaci su primijetili da su djeca s autističnim poremećajem fascinirana tehnologijom, a rezultati našeg posljednjeg istraživanja itekako to potvrđuju“, kazala je Micah Mazurek, asistentica na Odsjeku za psihologiju i dječji klinički psiholog sa Sveučilišta u Missouriju. „Otkrili smo da djeca s autističnim poremećajima provode mnogo više vremena igrajući video igre nego djeca bez poteškoća u razvoju i mnogo su veće mogućnosti da će razviti problematično ili ovisničko ponašanje.„

Psihologinja Mazurek je proučavala korištenje medija među 202 djece i adolescenata s poremećajima i njihovih 179 braće i sestara normalnog tijeka razvoja. U usporedbi s njima, oni s poremećajima autizma provodili su više vremena gledajući TV i igrajući video igrice, nego što su se angažirali u društvenim i fizičkim aktivnostima. S druge pak strane, djeca bez poteškoća u razvoju provodila su više vremena u aktivnostima koje ne uključuju video igrice i televiziju.

U drugom istraživanju provedenom na 169 dječaka s poremećajima, prekomjerno igranje video igrica povezano je s negativnim ponašanjem, kao što su odbijanje praćenja uputa ili prepirke. Psihologinja Mazurek napominje da je važno pažljivo provoditi nastavak istraživanja kako bi se pojava mogla proučavati i u budućnosti.

„S obzirom na to da je istraživanje rađeno kao presjek, nije moguće utvrditi postoji li uzročno-posljedična veza između video igrica i problema u ponašanju“, rekla je Mazurek.  „Djecu s poremećajem mogu privući video igrice jer u njima budu nagrađeni, jer su vizualno atraktivne i ne zahtijevaju komunikaciju licem u lice ili socijalnu interakciju. Roditelji moraju biti svjesni da su igrice poticajne za autističnu djecu, ali one mogu predstavljati problem kada s njima treba prestati.„

Bez obzira na to što Mazurek upozorava na štetnost vremena provedenog za ekranom za djecu s poremećajima, isto tako napominje da ono što je za tu djecu privlačno u igricama može pomoći istraživačima i liječnicima razviti novu terapiju pomoću tehnologije.

Ipak, upitno je bi li ono što djeca nauče u virtualnom svijetu bilo uspješno preneseno u realnost i svakodnevicu.

 Izvor: University of Missouri

Možda će vas zanimati