Društvene znanosti

Kompletni vodič za znanstvenike o korištenju društvenih mreža

Irena Mrnjavac

Stranice za društveno umrežavanje, kao što su Facebook, LinkedIn i Twitter, mogu biti zastrašujuće za introvertne znanstvenike - sva ta interakcija, svaki dan po cijeli dan. Međutim, online zajednice su savršene za ljude koji žele razmisliti prije nego što nešto komentiraju.

Društvene mreže i ekstrovertima omogućavaju globalnu komunikaciju preko Interneta. Bez obzira na vašu osobnost, savjetnici za karijeru preporučuju da kandidati na postdoktorskom studiju koriste online mreže kako bi se povezali, razmijenili znanstvene ideje i unaprijedili karijeru. Ovaj vodič je napravljen kako bi potaknuo korisnike koji su još uvijek u nedoumici da naprave online profile i kako bi pomogao stručnjacima da društveno umrežavanje iskoriste još bolje.  

2009. godine Kaan Akşit (@kaanaksit) našao se okružen zagovornicima Facebooka iz Nizozemske. Tada je tamo bio gostujući student, preko organizacije Philips Research, i nije bio jedan od ljudi koji koriste društvene mreže. Nakon što se na početku odupirao pozivima suradnika da se pridruži online zajednicama, kaže da mu je nadležna osoba na kraju rekla: „Barem se priključi LinkedInu“. Stranica za povezivanje stručnjaka bila je ulaz u društvene medije.

Danas završava doktorat elektrotehnike na Sveučilištu Koç, u Istanbulu, Turskoj i koristi društvene medije kako bi istražio mogućnosti za postdoktorat. Također, dijeli objave o svom poslu i životu na Facebooku, Twitteru, Instagramu, Google+ i vlastitom blogu. Ima više od 500 veza na LinkedInu, a za sebe kaže kako neprestano mora dijeliti objave.

Čak i istraživači koji ne posjećuju virtualne prostore svakodnevno imaju dobiti od toga što su povremeno tu. Stranice za umrežavanje mogu pomoći znanstvenicima da prate novosti u svom polju, što rade njihove kolege i mogu stvoriti zajednicu savjetnika i suradnika. Društveni mediji istraživačima dopuštaju da sudjeluju na konferencijama i s velikih udaljenosti, i tako uštede vrijeme i novac od putovanja. Usluge mreža za stručnjake iz raznih područja olakšavaju znanstvenicima koji ih koriste u stvaranju virtualnog profila, za koji savjetnici o karijeri kažu da je profesionalna obveza. 

Jesu li društvene mreže za svakoga?

„Jednostavno morate biti prisutni online“, kaže Karen Peterson, direktorica odjela Scientific Career Development na Fred Hutchinson Cancer Research Center. Zapravo svi već imamo jedan takav (pokušajte pretražiti svoje ime na Internetu), pa ga isto tako možemo i napraviti.

Ovaj savjet je posebno važan za istraživače koji razmišljaju o prijelazu s diplomskog na postdiplomski studij, s postdiplomskog studija na posao ili možda o promjeni karijere. Gđa. Peterson predlaže da istraživači, kao što je to uradio i Akşit, počnu s LinkedInom. Potpun profil na LinkedInu mogućim poslodavcima i ljudima sa sličnim zanimanjima prikazuje vašu prošlost, iskustvo i postignuća. Peterson kaže da je LinkedIn posebno koristan za ugovaranje informativnih razgovora, a to su neformalni razgovori sa stručnjacima o područjima karijere ili istraživanja koja vas zanimaju.

LinkedIn koristite kako biste uspostavili osobne ili poslovne veze s osobom s kojom želite razgovarati i iskoristite te veze da biste se predstavili. Dogovorite sastanak ili telefonski razgovor i pripremite kratki pregled svog istraživanja i nekoliko posebnih pitanja. Pitajte za druge osobe s kojim biste mogli razgovarati i nakon toga se pismeno zahvalite. Ovo je klasičan način za proširenje vlastite mreže, kaže Peterson. LinkedIn i slične stranice olakšavaju prvi kontakt jer velike mreže imaju iznenađujuće veliki broj članova koji predstavljaju sve znanstvene karijere i za mlade i za već iskusne istraživače.

Opća pretpostavka je da znanstvenici u ranom razdoblju razvoja karijere najradije koriste društvene mreže. Ipak, prvi rezultati upućuju na to da su i iskusni istraživači prilično aktivni. Znanstvenici iz područja kompjuterskih znanosti proveli su studiju koja se većinom usredotočila na metode određivanja virtualnih aktivnosti, a saznali su da su mnogi znanstvenici virtualno prisutni već duže vremena, sudeći po vrlo utjecajnim publikacijama, a koristili su i mnoge mreže. Pored toga, sudjelovanje u virtualnim zajednicama raste. „Znanstveni diskurs odvija se virtualno“, kaže Paul Groth (@pgroth), docent na VU University Amsterdam, i jedan od autora studije. „Nastavit će se u tom smjeru.“

Ovo znači da su mreže virtualni prostori gdje se studenti i kandidati na postdoktoratu mogu povezati s vođama u svom području.

Karyn Traphagen (@kTraphagen), osnivačica i izvršna direktorica neprofitne organizacije za raširenost znanosti, umrežavanje i izgradnju zajednica ScienceOnline kaže kako ljudi svih godina, različitog iskustva i smjerova u karijeri rado koriste virtualne mogućnosti. Na državnim i lokalnim sastancima organizacije ScienceOnline vidi i napredne i nove korisnike mreža, stručnjake za medije, studente i profesore, i kaže kako društvene mreže mogu stvoriti prava, interaktivna društva koja imaju širok doseg. Društvene mreže nas uveliko izjednačavaju.

Većina društvenih mreža su globalne, tako da su izvrstan način za ostvarivanje i održavanje međunarodnih veza. Za znanstvenike koji tek počinju karijeru a žele pažnju javnosti, nema boljeg polazišta s većim utjecajem od tri mreže: LinkedIna, Facebooka i Twittera. Usporedite govor na konferenciji kojoj prisustvuje tisuću ljudi s mogućom online publikom – LinkedIn ima skoro 260 milijuna članova a Facebook i Twitter imaju stotine milijuna korisnika godišnje. 

Facebook i Twitter za znanstvenike? Zašto?

Usluge društvenih mreža javljaju se, razvijaju i nestaju kao virus gripe. Ali, trenutno istraživači koriste Facebook radi osobnih kontakata. Znanstvenici koji tek grade karijeru, a često putuju, mogu koristiti Facebook kako bi održali prijateljstvo s bivšim članovima tima. Facebook im može dati zabavan i neslužben uvid u život kolega; možda je budući suradnik posebno odgovarajući zbog zajedničke ljubavi prema pecanju, pletenju ili stripovima. Sveučilišta i korporacije, a čak i istraživačke grupe imaju javne Facebook stranice koje mogu biti korisne zbog vijesti o bivšim i mogućim budućim zaposlenicima. Međutim, Facebook je miran u odnosu na kompjutersku interakciju na Twitteru.

„Twitter je prvo mjesto za zajednicu ScienceOnline“, kaže Traphagen. Upotreba Twittera raste u akademskim krugovima, među raznim disciplinama, u školske i neškolske svrhe. Ako mislite da se Twitter koristi samo za tračanje slavnih osoba, iznenadit će vas broj profesionalnih aplikacija.

„Koristim društvene mreže kako bih dobio znanstvenu inspiraciju“, kaže Akşit. Svojim završnim radom poboljšava snimanje pokreta, na primjer za filmove, pa prati elektroničku industriju na Twitteru kako bi čuo za nove proizvode i razvoj. Drugi znanstvenici prate istraživačke grupe kako bi izbjegli postojanje istih projekata ili kako bi našli priliku za suradnju. Twitter nadograđuje ili zamjenjuje automatiziranu pretragu i obavještenja, na primjer relevantnu literaturu. „Na Twitteru često čujem za važne radove čim ih objave ili čak i ranije“, kaže Jonathan Jacobs (@bioinformer), vodeći znanstvenik u neprofitnoj istraživačkoj organizaciji MRI Global. „Objavljivanjem na Twitteru prenose se ne samo vijesti nego prava znanost, posebno u zajednici bioinformatičara.“

„Najlakši način na koji se može vidjeti moć Twittera je praćenje oznaka konferencije“, kaže Traphagen. (Na primjer, potražite #AAASmtg za vijesti o godišnjoj znanstvenoj konferenciji American Association for the Advancement of Science.) Ako prisustvujete sastanku, Twitter i ostale mreže mogu vas povezati s ljudima koji imaju ista zanimanja kao vi i prije nego što na nju stignete. Ako ne možete biti prisutni, Twitter vam može reći koji su govori i plakati dobili najviše pažnje ljudi i gdje pronaći izvore kao što su web stranice ili prezentacije. Jacob kaže da dobije približno onoliko podataka kada prati konferenciju preko Twittera koliko i kada joj sam prisustvuje. Ako vi držite prezentaciju, Groth vam savjetuje da imate profil na Twitteru te da na prezentaciji i plakatima napišete kako da vas ljudi nađu na Twitteru. To će ljudima pomoći da pišu o vašoj prezentaciji, a to povećava vaš utjecaj, a možda čak i privlači pažnju mogućih suradnika ili grupa i vođa odjela.

Neočekivano je da se Twitter preporučuje sramežljivim ljudima. „Internet vam omogućava da pratite razgovor bez toga da fizički budite prisutni u grupi ljudi“, kaže Traphagen. „Sjedite, slušate i uključite se kada ste spremni tako što ubacite komentar i vidite kako će ljudi odgovoriti.“ Novi korisnici Twittera uplaše se milijardi objava, ali Traphagen kaže da ako želite posebnu pretragu, tražite uz pomoć oznake #, tzv. hashtag. Ako ste još uvijek zaprepašteni, Traphagen vam savjetuje da Twitter promatrate kao rijeku: „Svako malo stavite noge u vodu i vidite što tada protječe“. 

Čekajte malo, to nije sve?

Ako su Facebook i Twitter namijenjeni razgovorima, a LinkedIn predstavlja vaše uspjehe, koje su pogodnosti specijaliziranih stranica, onih koje postoje i onih koje će tek nastati? Zajednica ScienceOnline sve više koristi Google+ za prijenos i arhiviranje razgovora s istraživačima, kaže Traphagen. Drugi izvor za praćenje govora i konferencija je Storify, gdje ljudi koji ih organiziraju i pohađaju skupljaju materijale s prezentacija, komentare i bilješke. Groth preporučuje postavljanje prezentacija na Slideshare, ako to vaša firma dopušta. Ovo proširuje doseg seminara mnogo dalje od ljudi koji ih mogu pogađati. Stranice poput Slidesharea također prate preglede, preuzimanja i prijedloge koji zabilježavaju utjecaj vašeg istraživanja.

Groth je koristio ImpactStory, stranicu za objave o znanosti, za polugodišnji pregled projekata Europske unije. Na poslu nije bilo vremena za sastavljanje spiska literature, pa je koristio podatke sa stranice ImpactStory kako bi prikazao utjecaj rada koji se odvija. Ipak, publikacije ne nestaju, bilo kao stalni zapisnik istraživanja ili kao mjera za unajmljivanje, napredovanje ili stalno zapošljavanje.

Budući da se znanstveni svijet vrti oko članaka koje čitaju vaše kolege, znanstvene stranice za dijeljenje kao što su Mendeley i ResearchGate usmjerene su na objavljivanje. One istraživačima omogućavaju da dijele i komentiraju radove, postavljaju pitanja i na njih odgovaraju, a time uobičajenim nizovima objavljenih radova daju i ulogu umrežavanja. Stranice usmjerene na objavljivanje radova podnose zahtjeve za ponovno elektroničko objavljivanje, kako bi oni bili lakše dostupni bez skupe pretplate. Specijalizirane web stranice kao što su GitHub (za kompjuterske znanosti) ili BioMedExperts (za znanstvenike o živućem) trebaju posebne znanstvene zajednice. Ali, nemojte se previše zanijeti. „Internet je ogromno mjesto“, kaže Jacobs. „Kako ga koristiti ovisi o tome za što imate vremena i što želite pronaći“. Jacobs i ostali iskusni sudionici mreža kažu da će se uz malo istraživanja otkriti mreže sa zajednicama i ulogama koje poboljšavaju vaš rad.

Trebam li pisati blogove?

Zatim imamo blogove, a to je sveučilišna razina objavljivanja. Blogovi zahtijevaju redovno posvećivanje vremena i veliku strast za temu. Ako razmatrate pisanje bloga, pokušajte pisati objave na druge stranice. Kiran Dhillon (@Indigal9), istraživačica na Fred Hutchinson Cancer Research Center počela je pisati blog o svom iskustvu s rakom dojke kada je Angelina Jolie progovorila o nasljeđivanju mutiranog gena i svojoj preventivnoj operaciji.  Dhillon smatra da je njen blog način profesionalnog razvoja.

„To je dobra vježba za pronalazak vlastitog glasa i učenja kako prenijeti znanost javnosti.“, kaže.

Čak ako i ne pišete blog, Dhillon ohrabruje sve znanstvenike da naprave profesionalnu web stranicu kako bi naglasili svoja postignuća i pokazali primjere vještina kao što su vodstvo i upravljanje. „LikendIn je dobar za povezivanje i prepričavanje istraživanja, ali je ograničen. Vlastita stranica daje ljudima bolji uvid u vašu osobnosti. Pored toga, možete objavljivati video sadržaje ili slike.“ Neki istraživači skromno kažu kako žele da znanost govori sama za sebe, ali Dhillon kaže da razmislite o  brujanju o određenom govoru ili plakatu na konferenciji. U tim slučajevima, znanstvenici su marljivo radili kako bi predstavili svoj rad na način na koji uzbuđuje ljude. Profesionalna stranica se na isti način može isplatiti. 

Je li stvarni život još uvijek potreban?

Da, kako kažu stručnjaci za društvene mreže. Pored svog povezivanja, dijeljenja i umrežavanja koje se nudi, za pravu povezanost ipak se morate oči u oči susresti s nekim. LinkedIn i ostale stranice samo olakšavaju ono što bi znanstvenici na početku karijere svakako trebali činiti: upoznavati ljude istih zanimanja, profesionalno i na svaki drugi način. Čak je i povezivanje s ljudima koji nisu znanstvenici dio razvoja karijere, jer nikad ne znate tko je s kim povezan. Jacobs pronalazi poslove preko LinkedIna, uglavnom preko događaja koje želi pohađati ili ljudi kojima se javi za razgovor uživo.

Dakle, nastavite i povezujte se s drugima, kako savjetuju stručnjaci, ali počnite polako. Mislite o tome što bi moglo biti privatno i javno. Traphagen kaže da iskusni ljudi na mreži savjetuju da sve što objavljujete možete promatrati kao da bi moglo postati javno. Pratite pravila ponašanja, koja su ključna za svaku društvenu povezanost – budi prijatni, kolegijalni i imajte poštovanja. Društveno umrežavanje promatrajte kao razgovor, ali ako vas netko zanemaruje ili odbija, nemojte to shvatiti osobno. Pronađite stranice koje vama odgovaraju. Nemojte gnjaviti ljude, ali se sjetite da većina njih želi pomoći i većina istraživača voli razgovarati o svojim radovima, kaže Dhillon. „Znanstvenici su strastveni kada se radi o vlastitom istraživanju, zato to radimo.“

Ako mislite da nemate dovoljno vremena za online umrežavanje, Traphagen predlaže da na njega gledate kao na još jednu radnu obvezu u rasporedu. „Mnoge stvari mogu uzimati vrijeme, uključujući društvene mreže. Ali, kada je zadatak profesionalno važan, odgovorno se ponašamo prema njemu.“ Međutim, Traphagen kaže da vas ne treba obeshrabriti stalni dotok podataka. „Zapamtite: ne morate obratiti pažnju na sve. Ne morate sve pratiti.“

Kada ustanete od računala i upoznate te iste ljude uživo, zadržite isti stav. Pokojni Ken Metzler, koji je bio profesor na University of Oregon, u svojoj knjizi Creative Interviewing je rekao kako su sposobnosti da budete iskreni, znatiželjni i da saslušate sve što trebate za informativan razgovor. Znanstvenici su po prirodi znatiželjni i kada pronađemo nešto zaista zanimljivo o novom kolegi slijedi iskrenost i slušanje. To je ta vrsta staromodnog umrežavanja za koji čak i mladi znanstvenici poput Dhillon kažu da je najučinkovitija.  

„Razgovarajte s ljudima, iako po prirodi možda niste otvoreni“, kaže Dhillon. „Uključite se u djelatnosti za studente. Sam vaš odlazak na sastanke čini vas dijelom zajednice, i kako budete gradili samopouzdanje, naći ćete i način da doprinosite.“ Volontiranje na prezentacijama, u odborima i radionicama je težak posao, priznaje Dhillon, ali isplati se u jakoj mreži koja obuhvaća razna područja istraživanja i uprave, a to novim istraživačima pomaže da nauče što je potrebno kako bi pokrenuli vlastiti laboratorij, grupu, ili istraživački centar. Odnoseći se na prvo pravilo improvizacije, Dhillon kaže: kada vas ljudi pitaju da uradite nešto, odgovorite im da želite.

Izvor: ScienceMag

Možda će vas zanimati