ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Gubitak posla bi vas mogao ubiti, ali recesija je dobra za vaše zdravlje

Imati posao i biti zaposlen čovjeku pruža itekakvu psihičku i fizičku stabilnost. Stalna zarada omogućava materijalnu situiranost, sam posao nudi širok spektar mogućih aktivnosti, pomaže u socijalizaciji, regulira vremensku strukturu dana i pomaže u održavanju određenog bioritma, a pojedincu daje mogućnost osobnog ostvarivanja te pozitivne nadogradnje identiteta. Ipak, premda je to bilo sasvim neočekivano, istraživanja su potvrdila jednu jako zanimljivu tezu: biti nezaposlen povećava rizik od smrti, dok ga recesija smanjuje. Zvuči paradoksalno? Znanstvenici su mislili to isto. 

Dok su prijašnje studije pojedinaca pokazale da zaposlenici koji dobiju otkaz imaju veću stopu mortaliteta, mnogo obuhvatnije studije su pokazale da, iznenađujuće, mortalitet populacije opada kako stopa nezaposlenosti raste. Znanstvena je zajednica često odbijala priznati ovakve efekte jer su bili proturječni s mnogim drugima, stoga su se istraživači s Drexel Universityja i University of Michigan u Ann Arbouru posvetili boljem razumijevanju ovih kontradiktornih zaključaka. 

Koristeći nacionalno reprezentativnu listu pojedinaca iz svih krajeva Sjedinjenih Američkih Država, istraživači su istodobno ispitivali oba procesa te po prvi put u istom skupu podataka jednog istraživanja otkrili ove dvije činjenice, rast nezaposlenosti i pad mortaliteta kao paralelne procese, koje su se u prijašnjim istraživanjima pokazivale proturječnima. Istraživači su zaključili da su ovo dva podudarna efekta te da su dosljedni sa studijama koje su ih proučavale odvojeno. 

Kriza i pad mortaliteta ruku pod ruku

Nalazi otkrivaju da je gubitak posla povezan s rastom vjerojatnosti smrti od čak 73%, što je jednako dodavanju deset godina nečijoj životnoj dobi. Međutim, taj povećani rizik pogađa tek manjinu broja nezaposlenih te je nadvladan po zdravlje korisnim efektima ekonomskog zastoja koji pogađaju cijelu populaciju, kao što su pad smrtnosti u prometnim nesrećama te smanjenje zagađenja atmosfere. Znanstvenici su otkrili da svako povećanje za jednu jedinicu postotka (1%) stanja stope nezaposlenosti pojedinaca smanjuje opći smrtni rizik za otprilike 9%, što odgovara oduzimanju jedne godine životne dobi čineći osobu godinu dana mlađom. 

“Mnogi ljudi smatraju da je gubitak posla loša stvar”, kaže voditelj studije, dr. José Tapia, ekonomist i istraživač zdravlja populacije na College of Arts and Sciences pri Drexel Universityju. “Ali ono što mnogi ljudi ne shvaćaju je da ekonomski rast - koji inače smanjuje nezaposlenost - također stvara posljedice koje su naveliko štetne za društvo.” 

Nazvana “Individual Joblessness, Contextual Unemployment, and Mortality Risk”, istraživanje je objavljena u srpnju 2014. u vodećem časopisu o zdravlju zajednice, American Journal of Epidemiology. Uz dr. Tapiu, studiju su vodila još četiri istraživača s University of Michigan u Ann Arbouru - sociolog dr. James S. House, statističar dr. Edward I. Ionides, sociologinja dr. Sarah Burgard te ekonomist dr. Robert S. Schoeni. 

Koristeći podatke iz U.S. Department of Labor (Ministarstvo rada SAD-a) te podatke godišnjih istraživanja iz razdoblja 1979.-1997. iz Panel Study of Income Dynamics, nacionalno reprezentativnog longitudinalnog istraživanja stanovnika SAD-a, istraživači su kreiralo model prema kojem je opasnost, ili vjerojatnost, od smrti bila statistički procijenjena. Podaci su korišteni kako bi se ocijenilo na koji način na rizik od smrti utječu s jedne strane stanje zaposlenosti pojedinaca, a s druge strane sastavni ekonomski uvjeti okruženja koji su prikazani kroz stopu nezaposlenosti države u kojoj pojedinac živi. 

Model prema kojem se procjenjivala čvrstoća povezanosti ovih faktora i njihov utjecaj je uključivao mnoge varijable kako bi se prilagodili popratni nalazi - spol, dob, bračni status, kućna primanja, dosadašnje zdravstveno stanje. Model je također uključivao varijable “zaostajanja” - kao na primjer, status zaposlenja otprije godinu ili dvije - kako bi se uzela u obzir mogućnost da je loše zdravlje razlog rasta rizika od nezaposlenosti, tj. dobivanja otkaza te umiranja. 

Prema tvrdnjama istraživača, rezultati otkrivaju da nezaposlenost vrlo značajno povećava rizik od smrti kod onih nezaposlenih te da su periodi visoke stope nezaposlenosti, poput recesije, povezani s umjerenim, ali značajnim smanjenjem rizika od umiranja na razini cijele populacije. 

“Povećanje rizika od umiranja povezanog s nezaposlenošću je jako velik”, kaže dr. Tapia, “ali je ograničen na nezaposlene osobe, koje općenito čine mali udio opće populacije, čak i u ozbiljnim recesijama. U usporedbi s povećanjem rizika od umiranja među nezaposlenima, pad rizika od smrti povezan sa slabljenjem ekonomije je mal, ali se njegova korist odražava na cijelu populaciju odraslih. Spoj rezultata oba efekta je da ukupan mortalitet raste u ekspanziji te pada u recesiji.” 

Nezaposleni psihički opterećeni

Iako istraživanje nije ispitalo potencijalne uzroke ovih fenomena, autori smatraju mogućim da je povećanje rizika od umiranja vezan za pojedinačnu nezaposlenost povezan sa stresom i depresijom, što često vodi do zloupotrebe droge i drugih destruktivnih oblika ponašanja. 

Nezaposlenost je na psihičkoj bazi pojedinca popraćena anksioznošću, nezadovoljstvom životom, napetošću, sniženim samopoštovanjem, osjećajem beznađa te češćim doživljavanjem negativnih emocija nego što je to zabilježeno kod zaposlenih osoba. Neka istraživanja su pokazala da je psihičko stanje osobito narušeno unutar prvih nekoliko tjedana do tri mjeseca od dana gubitka posla te da su žene podložnije težim psihičkim posljedicama otkaza. 

Posljedice nezaposlenosti se pokazuju i na socijalnoj razini, pri čemu se slabije odražavaju na mlađe dobne skupine nezaposlenih. Evidentna je povezanost kriminala i delikventnog ponašanja s nezaposlenošću, poglavito zbog toga što ljudi gube oslonac u društvu, normama i autoritetima, nemaju unutarnju obvezu čuvanja “čistog obraza” zbog edukacije ili zaposlenja, ali i iz očaja te nedostatka sredstava za život. 

S druge strane, zagađenje atmosfere - koje izrazito raste tijekom ekonomskog rasta te se smanjuje u recesiji - može biti jedno od nekoliko mehanizama koji objašnjavaju zašto mortalitet populacije ima tendenciju pada kada ekonomija stagnira. Manje je prometnih sredstava i industrijskih kompleksa u funkciji, smanjena je razina ispuštanja štetnih plinova te je manja potrošnja goriva i prirodnih resursa. 

“Drugi mogući uzroci pada rizika od smrti tijekom recesije mogu biti i promjene u razini stresa te razini opasnosti od ozljede u radnom okruženju”, kaže Tapia, pri tom misleći na pozitivne promjene, odnosno smanjenje stresa i opasnosti od ozljeda. “Tijekom ekonomskog rasta, posao se obavlja u puno bržem tempu, više zaposlenih putuje na posao, radnici u prosjeku manje spavaju, i tako dalje - sve to može biti povezano s većim rizikom od srčanog udara, prometnih nesreća, ozljeda na radu te povećanom cirkulacijom mikroba. U recesiji je sve obratno.” 

Zaključci ovog opsežnog istraživanja su, dakle, da rizik od smrti svakog pojedinca koji u jednom trenutku dobije otkaz na poslu, odnosno svake nezaposlene osobe, može narasti do čak 73%, dok pak rast nezaposlenosti povoljno utječe na opću populaciju smanjujući njenu stopu mortaliteta. Ukratko - što je recesija dublja, nacija je dugovječnija. Svako zlo za neki dobro, rekli bi naši stari. Jesu li ovo dobre vijesti ili ne, procijenite sami. Možda bi za mišljenje trebali pitati 300.000 nezaposlenih u Republici Hrvatskoj. Oni vjerojatno ne bi bili oduševljeni. 

Izvor: DrexelNOW

Podijeli.