Društvene znanosti

Djela ne govore uvijek više od riječi, barem ne kad je riječ o oprostu

Jasna Žegarac

Više je vjerojatno da će ljudi pokazati opraštajuće ponašanje ako prime neku nadoknadu, ali su više skloni izvijestiti da su oprostili ako su dobili ispriku, u skladu s istraživanjem Sveučilišta Beylor objavljenom u časopisu Journal of Positive Psychology.

Istraživanje naglašava važnost i nadoknade i isprike te korištenja višestrukih mjera opraštanja, uključujući i ponašanje, kaže dr.sc. Jo-Ann Tsang, docentica psihologije i neuroznanosti na Koledžu umjetnosti i znanosti Baylor.

"Jedan od glavnih razloga za korištenje bihevioralnih mjera uz samo-izvješćivanje od strane pojedinaca je taj da se samo-izvješćivanjem sudionici mogu prikazati boljima, iako možda i ne namjeravaju lagati," kaže ona. "A može biti da je 'Opraštam ti' više svjestan osjećaj ako dobiju ispriku."

U istraživanju, 136 preddiplomskih studenata psihologije bilo je smješteno u pojedinačne kabine te im je bilo rečeno da će tombolske karte za darovnu karticu od 50 dolara biti podijeljene u tri kruga i da će 10 karata po krugu biti podijeljeno između jednog sudionika i nepoznatog "partnera". Također im je bilo rečeno da bi mogli primiti poruku od partnera.

U prvom krugu, sudionici su dobili samo dvije od 10 karata koje su se podijelile između njih i njihovih partnera, u drugom, bilo ih je devet. Nekima je bilo rečeno da je distribuciju odredio partner, a nekima da je bila nasumična.

Neki sudionici su u drugom krugu dobili poruku isprike od svojih partnera, koja je glasila: "Žao mi je zbog prvog kruga. Zanio sam se i osjećam se jako loše zbog toga što sam učinio." Neki sudionici su također dobili natrag karte za tombolu od svojih partnera u drugom krugu kao oblik nadoknade. U posljednjem krugu, sudionici su imali priliku da budu sami zaduženi za distribuciju.

Istraživači su ispitivali veze između isprike, nadoknade, empatije i opraštanja te mjerili oprost na dva načina: preko ponašanja (koliko karata za tombolu su sudionici dali svojim partnerima u trećem krugu) i preko samostalnog izvještavanja preko upitnika u kojem su sudionici govorili koliko visoko bi ocijenili svoju motivaciju da oproste.

Istraživači su napisali da "iskupljenje može olakšati opraštanje, ali ne može svaki pokušaj iskupljenja u potpunosti kompenzirati povredu." Isprika može biti potrebna za popravak štete u cijelosti, ali može biti "tihi oprost", dok nadoknada bez isprike može dovesti do "šupljeg opraštanja" u kojem su počinitelji tretirani bolje, ali im ne mora nužno biti oprošteno.

"Rezultati pokazuju da ako oba prekršitelja traže psihološki i međuljudski oprost od svojih žrtava, oni moraju upariti svoje isprike s nadoknadom", napisali su istraživači. "Očito riječi i djela govore najglasnije u kombinaciji jedne s drugima".

Možda će vas zanimati