ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Ljudske predrasude imaju drevno evolucijsko korijenje

Tendencija da se druge gleda kao "mi protiv njih" nije isključivo ljudska nego je dijele i naši primatski rođaci, kaže novo istraživanje na čelu sa stručnjacima na sveučilištu Yale. U seriji genijalnih eksperimenta, Yaleovi stručnjaci, pod vodstvom psihologinje Laurie Santos, pokazali su da majmuni tretiraju individue van njihove grupe sa istom sumnjom i prezirom kao što su i njihovi ljudski rođaci skloni tretirati autsajdera, što sugerira da je korijenje ovoga konflikta evolucijski možebitno vrlo staro. Rezultati su prikazani u izdanju za ožujak časopisa Journal of Personality and Social Psychology.

"Jedna problematičnija strana ljudske prirode je što mi procjenjujemo ljude s obzirom jesu li članovi naše uže ili šire društvene zajednice." rekla je Santos. "Skoro svaki konflikt u ljudskoj povijesti uključivao je da su ljudi donosili odluke na temelju tko je član njihove rase, religije, društvene skupine itd. Zanimalo nas je, otkud ti tipovi članskih odluka dolaze?" Odgovor je, da je temelj ovoga ponašanja oblikovan od 25 milijuna godina evolucije i to ne samo od strane ljudske kulture.

Santos i njezini istraživači su proučavali su majmune Rhesus macaques koji žive na otoku nedaleko Puerto Rica. Poput ljudi, majmuni te populacije prirodno formiraju različite društvene grupa temeljene na obiteljskoj povijesti.  Kako bi procijenili dali majmuni rade iste odluke između unutar grupnih i van grupnih pojedinaca, koristili su dobro poznatu sklonost životinja da gledaju duže u nove ili strašne stvari od poznatih ili prijateljskih stvari. Predočili su majmunima slike majmuna koji su ili članovi njihove društvene skupine ili su članovi neke druge skupine. Otkrili su da su majmuni duže gledali u slike drugih majmuna van njihove grupe, što upućuje da majmuni spontano uoče tko član njihove grupe, a tko ne.  

"Što je za ove rezultate istraživanja još značajnije je to da se majmuni stanovništva sele iz grupe u grupu pa majmuni koji van skupine su zapravo prije bili unutar skupine." napomenula je Neha Mahajan, Studentica Yalea koja je bila na čelu tog projekta. "Ipak, rezultati su isti i za majmune koji su se preselili u novu grupu samo prije par tjedana što nam govori da su majmuni osjetljivi na to tko je sada unutar njihove skupine, a tko je stranac. Drugim riječima, iako majmuni žive u "mi protiv njih" skupinama, oni žive na način koji je fleksibilan i osvježava se u stvarnom vremenu.

"Santos i kolege su se tada pitali procjenjuju li majmuni članove unutar i zvan grupe različito, svrstavaju li ih automatski pod 'dobre' i 'zle'. Kako bi to provjerili razvili su verziju testa znanog kao IAT, prilagođenu majmunima. Kod ljudi taj test mjeri do koje granice ljudi pokazuju implicitne osnove protiv članova drugih grupa. Kako bi provjerili istu mogućnost kod majmuna, istraživači su pokazali majmunima niz slika članova unutar i izvan skupine koje su bile sparene sa slikom neke dobre stvari kao voće ili loših stvari poput paukova. Snimali su koliko dugo su majmuni proveli vremena gledajući oba niza slika. Majmuni su proveli malo vremena gledajući lica članova svoje grupe sparene sa dobrim stvarima ili člana van grupe sparene s lošim stvarima kao npr. paucima, što nam govori kako su majmuni te dvije usporedbe gledali kao srodne. Ali, sa druge strane, majmuni su dugo gledali nizove slika gdje su bili spareni članovi van grupe sa dobrim stvarima što sugerira da je ta asocijacija njima neprirodna.

Poput ljudi, majmuni spontano gledaju članove njihove zajednice pozitivno, a one koji nisu članovi, negativno. Rezultati Yaleovog istraživačkog tima sugeriraju kako bi razlika koju ljudi rade između "nas" i "njih" –korijen ljudske predrasude – mogla biti stara barem 25 milijuna godina, kada su ljudi i Rhesus macaques dijelili zajedničkog pretka.

"Teoretičari evolucije su nas osvijestili o našem nasljeđu prošlosti, a psiholozi uputili koliko je trenutna situacija važna za određivanje potencijalnoga ponašanja. U ovom istraživanju, mi spajamo obje teorije zajedno kako bi pokazali značajnost oba utjecaja na dijelu.  Loša vijest je da je sklonost ne voljenja članova van grupe evolucijski jako stara i to znači da će se teže eliminirati nego što bismo mi voljeli." kaže Santos i dodaje "Dobra vijest je da su čak i majmuni fleksibilni oko toga tko je član grupe. Ako mi ljudi možemo naći način kako potaknuti tu razvijenu fleksibilnost, mogli bismo postati još tolerantnija vrsta."

Izvor: Yale University

Podijeli.