ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Ljuti ste? Pomolite se i gnjev nestaje

Novo istraživanje sugerira kako izgovaranje molitve može pomoći mnogim ljudima da se osjećaju manje ljuti i da se manje agresivno ponašaju nakon što ih je netko iznervirao. Niz studija pokazao je da su ljudi koji su bili izazvani uvrijedljivim komentarima od stranca, pokazali manje ljutnje i agresije ubrzo nakon toga, ako su se molili za druge osobe u međuvremenu. ''Prednosti molitve identificirane u ovoj studiji se ne oslanjaju na božanske intervencije - one se vjerojatno pojavljuju jer je čin molitve promijenio način na koji ljudi misle o negativnim situacijama'', rekao je Brad Bushman, ko-autor studije i profesor psihologije i komunikacija na Sveučilištu  Ohio.

"Ljudi se često okrenu molitvi kada osjete negativne emocije, uključujući i bijes. Otkrili smo da molitva zaista može pomoći ljudima da se nose sa svojim bijesom, vjerojatno im pomaže promijeniti način pogleda na na događaje koji su ih je razljutili i pomaže im da to ne doživljavaju toliko osobno" kazao je.

Rezultati su pokazali kako molitva pomože smiriti ljude bez obzira na njihovu vjersku pripadnost, ili koliko su često odlazili na  crkvene službe ili molili u svakodnevnom životu. Bushman napomenuo da studija nije razmatrala je li molitva imala ikakvog utjecaja na ljude za koje su molilo. Istraživanja usmjerena isključivo na one koji si molili. Kazao je kako su prva pokusna istraživanja proučavala efekte molitve na ljutnju i agresiju. On je proveo istraživanje s Ryanom Bremnerom sa Sveučilišta u Michiganu i Sanderom Kooleom sa Sveučilišta u Amsterdamu. Istraživanja su objavljena u online časopisu Personality and Social Psychology Bulletin, a objavit će se u sljedećem tiskanom izdanju.

Projekt je uključivao tri zasebne studije
U prvoj studiji, 53 američkih studenata je rečeno da će sudjelovati u nizu eksperimenata. Prvo su završili upitnik pomoću kojeg su se mjerili njihovi nivoi ljutnje, umora, depresije, energije i napetosti. Zatim su napisali esej o događaju koji je kod njih izazvao ljutnju, a nakon toga im je rečeno da esej predaju partneru, kojeg nikada nisu upoznali, kako bi se ocjenio. No, u stvarnosti nije bilo partnera i svi sudionici su primili istu negativnu procjenu koja je izazivala ljutnju i koja je uključivala izjavu: "Ovo je jedan od najgorih eseja koje sam ikada pročitao!"

Nakon što su razljutili sudionike, istraživači su im dali da sudjeluju u drugoj "studiji" u kojoj su čitali novinsku priču o studentici Maureen oboljeloj od rijetkog oblika raka. Sudionici su bili zamoljeni da zamisle kako se Maureen osjećala u vezi toga što joj se dogodilo i kako je to utjecalo na njezin život. Zatim su sudionicima nasumično dodijeljeno da ili mole za Maureen pet minuta ili da jednostavno mislite o njoj.

Nakon toga, istraživači su ponovno mjerili razine ljutnje, umora, depresije, snage i napetosti učenika. Kao što se očekivalo, razine ljutnje bile su veće među sudionicima nakon što su bili izazvani. Ali oni koji su molili za Maureen izvijestili su da su bili znatno manje ljuti od onih koji su samo mislili o njoj. Molitva nije imalo utjecaja na druge emocije mjerene u studiji.

Bushman je rekao da u ovom istraživanju te u drugom, nije bilo zahtjeva da sudionici budu kršćani ili uopće vjernici. Međutim, gotovo su svi sudionici izjavili da su kršćani. Samo je jedan sudionik odbili moliti i on je bio isključen iz studije. Istraživači nisu pitali sudionike o sadržaju njihovih molitvi i misli, jer nisu željeli potaknuti  sumnjičavost o istraživanju što bi moglo utjecati na rezultate, kazao je Bushman. Istraživači su pokrenuli nekoliko sličnih pilot studija u kojima su ispitivali sudionike o tome što su molili ili o čemu su razmišljali. U tim pilot studijama, sudionici koji su molili, težili su za dobrobit osobe zbog koje su molili. Oni koji su bili zamoljeni da razmišljaju o osobi koja je oboljela, naginjali su izražavanju empatije i suosjećanju s osobama koje pate.

Druga studija je bila slična prvoj. Svi učenici su napisali esej, ali pola ih je pisalo o temi koja ih je razljutila te su zatim primili negatinu procjenu, navodno od svog partnera. Druga polovica je pisala o neutralnoj temi i dobila pozitivne povratne informacije za koje su također mislili da su od njihovih partnera.

Sudionici su potom bili zamoljeni da ili mole ili razmišljaju o svojim partnerima na pet minuta. (Bilo im je rečeno kako je to za studiju o tome kako ljudi stječu dojmove o drugima i da će molitva  ili razmišljanje o njihovim partnerima pomoći organizirati informacije koje su već primili o partnerima, kako bi se dobio bolji dojam.) Na kraju, sudionici su završili zadatak vremenskih reakcija u kojima su sudjelovali sa svojim neviđenim "partnerima". Nakon toga, ako su sudionici pobjedili, mogli su partneru kroz slušalice pustiti buku toliko dugo koliko su željeli. Rezultati su pokazali da su studenti koji su bili isprovocirani djelovali agresivnije od onih koji nisu bili izazvani - ali samo ako su bili zamoljeni da razmišljaju o svojim partnerima. Studenti koji su molili za svoje partnere nisu djelovali agresivnije od drugih, čak i nakon što su bili isprovocirani.

Treća studija je uzela prednost od prethodnih istraživanja koja su otkrila da ljutiti ljudi imaju tendenciju da pripisuju događaje u svojim životima utjecajima drugih ljudi, dok oni koji su manje ljuti pripisuju događaje situacijama koje nisu pod njihovom kontolom. Ova studija je napravljena na nizozemskom sveučilištu, a svi sudionici su morali biti kršćani, budući da Nizozemska ima velik postotak ateista.

Polovica sudionika se razljutila (slično metodama u prve dvije studije), dok se druga polovica nije. Zatim su proveli pet minuta moleći za ili razmišljući o osobi koju su osobno znali, smatrajući da bi takva potpora mogla pomoći. Konačno, bili su zamoljeni da prosude vjerojatnost svakog od 10 životnih događaja. Pola opisanih događaja je bilo uzrokovano od osobe (propustili ste let zbog nemarnog vozača taksija). Ljutiti ljudi se smatrali da postoji veća mogućnost da se takav događaj dogodi.

Drugi događaji su bili opisani kao posljedica situacijskih čimbenika (propustili ste važan let zbog probušene gume). Rezultati su pokazali da su sudionici koji su samo mislili o drugim osobama imali veću mogućnost zadržavanja bijesa povezanog sa situacijama u kojima su provocirani, u usporedbi sa sudionicima koji nisu bili provocirani. Ali oni koji su molili nisu zadržavali gnjev, bez obzira na to jesu li bili isprovocirani ili ne. "Molitva je poništila efekt provokacije na to kako ljudi gledaju vjerojatnost tih situacija", rekao je Koole.

''Iako se svim studijama pristupalo na različite načine, sve tri ukazuju na osobne koristi od molitve. Učinci koje smo pronašli u tim pokusima bili su prilično veliki, što sugerira da molitva može biti stvarno učinkovit način za smirivanje ljutnje i agresije" kazao je Bushman.

Ovi rezultati se mogu primijeniti samo na tipične dobronamjerne molitve koje zagovara većina religija. Osvetoljubive ili negativne molitve umjesto da mijenjaju pogled na negativne situacije, mogu zapravo još dodatno povećati ljutnju i agresiju. Bremner je također nadodao: ''Kada se ljudi suočavaju s vlastitom ljutnjom, mogli bi uzeti u obzir stari savjet da se pomole za neprijatelje. To ne mora koristiti neprijatelju, ali može im pomoći da se nose s negativnim emocijama."

Izvor: Ohio State University 

Podijeli.