ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Što ako vas je povrijedilo nešto što je netko rekao

Neki su moji prijatelji izvanredni po svojoj sposobnosti da uistinu budu prisutni u sadašnjem trenutku i dobro prihvaćaju kritiku vlastitog ponašanja kada ono nije u skladu s onim što govore ili žele biti. Isto tako, izvrsno im ide i upućivanje takvih kritika meni.

Ipak, u posljednjih mi je nekoliko dana dvoje različitih, divnih prijatelja priznalo na kavi da im se nešto što sam rekla nije svidjelo. Jedan je prijatelj izvukao nešto što se dogodilo prije tri mjeseca, a što su mi on i njegov partner pomalo zamjerili. Recimo da se moj prijatelj zove Kevin.

Kevin me želio podsjetiti na nešto što sam rekla posljednji put kada su me on i njegov partner posjetili, i to riječima: „Ne znam jesam li ti to ikada rekao, ali mislim da to nije bilo prikladno.“

Zanimljivo. Tko odlučuje o tome što je prikladno, a što neprikladno? Prema kakvim to standardima mjerimo? Ne shvaća li to svaka osoba na svoj način? Kako to onda funkcionira kada se uzme u obzir da se sedam milijardi ljudi nalazi u svakodnevnim međusobnim interakcijama?

Dok sam razmišljala o tom problemu, shvatila sam dvije stvari. Prvo, moj mi je prijatelj želio dati do znanja koje su njegove granice kada je riječ o mojoj komunikaciji s njim i mojem ponašanju prema njemu, osobito u situacijama kada je i njegov partner prisutan. To je pošteno, ali reći mi to tri mjeseca kasnije? Druga stvar je činjenica da ni on ni njegov partner nisu željeli preuzeti odgovornost za svoju reakciju na moju izjavu.

Mislim da su reagirali na takav način jer su moje ponašanje smatrali „lošim“ te se činilo da me Kevin kori kao što roditelj kori svoje dijete. Često vidimo sličnu dinamiku u međuljudskim odnosima prijatelja, kolega, supružnika te u bezbroj drugih veza.

I tako sam nastavila sjediti ondje, šokirana što moj prijatelj još nije uočio taj obrazac ponašanja. Iako je on osoba koja me mnogo naučila o istinskoj prisutnosti u sadašnjem trenutku te o svakodnevnom usvajanju lekcija, ovoga je puta bio toliko upleten u ovu priču da od nje nije uspio sagledati širu sliku, a njegov mi je govor tijela jasno dao do znanja da se ne namjerava upuštati u raspravu o tome.

Jučer sam se, pak, družila s drugih dvoje prijatelja. Znala sam da moja prijateljica (nazovimo ju Jesse) o nečemu želi razgovarati sa mnom budući da smo prethodnih nekoliko dana neuspješno pokušale telefonirati jedna drugoj, no nikako da se „uhvatimo“. Nakon što je naš prijatelj otišao prošetati, Jesse nije okolišala već mi je izravno rekla da joj se nije svidjela jedna SMS poruka koju sam joj poslala te da se zbog nje osjećala loše.

Bila sam prilično iznenađena. Dok mi je objašnjavala koje su je riječi povrijedile, ponovno sam se (kao i u slučaju s Kevinom) pitala što se, dovraga, događa. Zašto ova lijepa, energična, osviještena i moćna žena reagira obrambeno i uzrujava se zbog pomno promišljene i obzirne, ali iskrene poruke? Kako će se onda nositi s ljudima koji ne razmisle prije nego što progovore? Kako će podnijeti izravnu kritiku kada postane poznatija javna govornica?

Cijenim to što je Jesse, za razliku od Kevina, bila spremna otvoreno istražiti zašto se osjećala tako. Ta nam je otvorenost stvorila prostor za sagledavanje problematičnih točaka te razrješavanje onoga što smo shvaćale na različite načine. Pružila mi je priliku da objasnim zašto sam u spornoj poruci upotrijebila određene riječi i što su one za mene značile, te je i sama objasnila što su iste riječi njoj predstavljale. Tako smo, zahvaljujući otvorenom i hrabrom dijalogu, uspjele postići međusobno razumijevanje i poštovanje. Kevin za takvo što nije pokazao volju i otvorenost.

Shvatila sam da je u oba slučaja pozadinska situacija slična – oboje su previše radili, a premalo se zabavljali. Oboje su bili zarobljeni u vlastitim okolnostima financijskih poteškoća zbog čega su osjećali nemogućnost potpunog izražavanja sebe na način na koji su to najviše željeli. To ih je dovelo do umora, a posljedično i do sklonosti da reagiraju obrambeno umjesto da saslušaju drugu stranu na miran, svjestan i znatiželjan način.

Svi bismo trebali preuzimati odgovornost

Odgovorna sam za riječi koje izgovorim ili natipkam te za sve ono što dotaknem. Kako će drugi odgovoriti na ono što ja izrazim, njihova je odgovornost. Ne mogu nikoga natjerati da osjeti određenu emociju. Tako i vi... Odgovorni ste za sve što mislite i izražavate te za vlastite reakcije i odgovore na tuđe riječi i djela. No u ovoj igri koju zovemo životom, sve ono što drugi izgovore i kako reagiraju na vaše izjave, njihova je odgovornost.

Slijede četiri načina koji vam mogu pomoći da reagirate svjesno, a ne obrambeno:

  • Prizemljite se.
  • Osvijestite trenutak kada počnete previše analizirati.
  • Kada netko kaže nešto što vam se ne sviđa, duboko udahnite prije no što progovorite.
  • Poštujte svačiju individualnost.

Postoji mnogo načina da ovo postignete, a važno je pronaći onaj koji vam se najviše sviđa. Sve što vas povezuje s vlastitim tijelom (poput vježbe koju volite izvoditi – trčanje, plesanje, seks s voljenim partnerom) definitivno će pomoći. Svjesno duboko disanje vjerojatno je najlakši i najbrži način da se vratite u sadašnji trenutak te da se povežete s vlastitim tijelom i pobjegnete od misli koje vam se vrzmaju po glavi. Naravno, šetnja na otvorenom i uživanje na suncu ili kiši (s bosim stopalima u travi ili snijegu!) također će vam pomoći da ponovno „uđete“ u vlastito tijelo.

Ako se često uhvatite kako u sred noći ležite budni u nemogućnosti da isključite misli, to je dobar pokazatelj da vjerojatno previše analizirate previše stvari. Isprobajte gore navedene tehnike za prizemljivanje. Što ste prizemljeniji, to vam je lakše osvijestiti sadašnji trenutak; a što ste osvješteniji, to ćete lakše osvijestiti i početak pretjeranog analiziranja. Najprije treba osvijestiti ono što želimo promijeniti, u suprotnom promjena nije moguća.

Budući da mnogo komuniciramo putem SMS-ova, elektroničke pošte i društvenih mreža, ovo se odnosi i na pisanu konverzaciju. Cilj je dati sebi dovoljno vremena da detektiramo kako se osjećamo te kako reagiramo na nešto u sebi prije no što to izrazimo pred drugim ljudima.

Često nas naša početna reakcija dovede u nevolju jer potakne drugu osobu na obrambenu protureakciju, pa se tako stvori začarani krug koji zna izmaknuti kontroli. To možete spriječiti tako da duboko udahnete i promislite svoj odgovor prije verbaliziranja, ali i da pokušate shvatiti što vam je druga osoba zapravo htjela poručiti.

Vaši prijatelji, članovi obitelji, kolege te poznanici koje susrećete kroz život imaju potpuno različita životna iskustva od vaših. Naša iskustva i način na koji ih tumačimo oblikuju naša uvjerenja, naše stavove i, naposljetku, našu osobnost. Zbog toga, sljedeći put kada netko izjavi nešto s čime se vi apsolutno ne slažete te vas to uzruja, zapitajte se jeste li u stanju poštovati činjenicu da je ta osoba drugačija od vas. Ne da je nužno u krivu, već samo da je drugačija. Napokon, ne bi li bilo dosadno da smo svi isti?

Tekst napisala Caroline Southwell, life coach i motivacijska govornica

Izvor: Elephant Journal

Podijeli.