ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Naši su preci živjeli na klimavom tlu

Naši najstariji preci preferirali su nastanjivanje lokacija koje imaju nešto zajedničko sa San Franciscom, Napuljem i Istanbulom - često su se nalazili na tektonskim pukotinama na područjima koja su bila pod rizikom potresa, vulkana ili oboje.

Četverogodišnja studija tima međunarodnih znanstvenika sa sveučilišta iz Južne Afrike, Yorka i Parisa  bavila se ispitivanjem geomorfologije oko drevnih mjesta u južnom dijelu Afrike. Paleontropologinja Sveučilišta u  Witwatersrandu, dr. Sally Reynolds je izjavila: ''Ostali smo šokirani kada smo tokom terenskog putovanja po Južnoj Africi 2007. godine, profesor Geoffry King i ja otkrili dokaze da su ljudi nastanjivali mjesta poput Taunga, Sterkfonteina i Makapansgata što pokazuje da lokacije nisu birane nasumično, već kao rezultat tektonskih pomicanja, poput potresa.''

Nekoliko osnovnih znanstvenih dokaza pokazali su da je Australopitecus africanus bio adaptiran na mješavinu odnosno mozaik staništa - krajolike s drvećem i otvorenim travnjacima, s dijelovima vlažnih i močvarnih područja. Studija pretpostavlja da je takav tip mozaika napravljen zbog tektonskih Zemljanih pomicanja u blizini rijeka i jezera. Ove značajke uključuju i stijene, sedimentne doline, riječne klance i suhe visoravni. Sve se  nalazi u neposrednoj blizini od 10 km i posljedica je pomicanja Zemljine kore kao reakcije na pritisak. Pomicanja su rezultirala dijelovima tla koji su se uzdigli i dijelovima koji su se spustili i time kreirali vlažna, močvarna područja u blizini suhih visoravni i područja erozije.

Profesor Geoff Bailey sa Sveučilišta u Yorku, je potvrdio: "Ova povezanost između potresa i ljudskih staništa je nešto u što smo ovdje dugo sumnjali. Regije koje su osjetljive na potrese i vulkanske aktivnosti učestalo tvore krajolike koji su dugotrajno korisni ljudskom naseljenju. Međutim, tragični događaji u Christchurchu su grafički prikaz o velikom riziku tih lokacija.''

Profesor King, tektonski geomorfolog sa Pariškog Sveučilišta je kazao: " Originalna ideja je razvijena u Grčkoj desetljeće ranije, s iznenađujućim otkrićem da su naselja bila usko povezana sa tektonskim aktivnostima koje su tada bila u tijeku. Iako se Južna Afrika doima kao tektonski stabilna, postoje dijelovi koji ukazuju na umjerene količine aktivnosti u stijenama. To znači da se model krajolika koji smo razvili u Grčkoj može jednako primijeniti i na Južnu Afriku.''

Dr Reynolds, počasni istraživač na Prirodnim znanostima i psihologiji u Liverpool John Moores Sveučilištu je zaključio: ''Naši preci nisu bili svjesni tektonskih utjecaja na njihova staništa, umjesto toga bili su privučeni raznolikosti hrane i skloništa koja su im bila ponuđena na takvim prostorima. Kombinacija pitke vode, strmih litica koje su osiguravale sklonište od grabežljivaca te širok raspon izvora hrane sačinjavala je ključne sastojke za idealno stanište našim precima.''

Podijeli.