ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Jesu li žene doista sklonije prejedanju od muškaraca?

Kada govorimo o prejedanju, ne mislimo na jedenje kojeg kolača više za vrijeme blagdana, vjenčanja ili drugih prilika kada je to gotovo društvena norma. Prejedanje kao psihijatrijski simptom je definirano kao konzumiranje velike količine hrane uz gubitak kontrole barem dvaput tjedno u trajanju duljem od šest mjeseci. To nije nešto se može olako shvatiti, već je sastavni dio triju poremećaja prehrane: poremećaja prejedanja, bulimije nervose ili purgativnog tipa anoreksije.

Zašto do toga dolazi? Ne postoji jedan odgovor koji vrijedi za sve ljude s ovim problemom, no najčešće se javlja kao odgovor na stres ili negativne emocije te se hrana koristi kao distrakcija od problema ili regulator raspoloženja. Često je riječ o perfekcionistima koji sebe procjenjuju prema nedostižnim idealima stoga su nezadovoljni i vlastitim tijelom pa prejedanjem pokušavaju izbjeći taj osjećaj i dobiti trenutno olakšanje.

Poznato je da su poremećaji prehrane 10 puta učestaliji kod žena što se smatra primarno posljedicom sociokulturalnih pritisaka. Žene od obitelji, prijatelja te iz medija implicitno uče kakvo tijelo treba biti da bi bilo privlačno te kakve su one u usporedbi s njim. U našoj kulturi trenutno se vrednuje mršavost, ali nije oduvijek bilo tako. Sjetite se samo svih pin-up djevojaka. Zanimljivo je da se pojavnost poremećaja prehrane mijenja ovisno o aktualnim kulturalnim standardima lijepog tijela.

Novo istraživanje s Državnog Sveučilišta u Michiganu dovodi u pitanje to općeprihvaćeno stajalište pružajući dokaze da biologija ima važnu ulogu u poremećajima prehrane. Znanstvenica Kelly Klump i njeni kolege su proveli eksperimentalno istraživanje s 30 mužjaka i 30 ženki štakora u trajanju od dva tjedna. Periodično su zamjenjivali uobičajenu hranu za glodavce slatkom glazurom od vanilije. Rezultati su pokazali da su ženke šest puta sklonije prejedanju u usporedbi s mužjacima što upućuje na to da vjerojatno postoji biološka razlika između muškaraca i žena koju treba istražiti da bismo mogli razumjeti faktore rizika i mehanizme koje se nalaze u pozadini poremećaja prehrane.

„Većina teorija o većoj prevalenciji poremećaja prehrane kod žena se temelji na povećanom kulturalnom i psihološkom pritisku na ženama“, izjavljuje Klump. „Ovo istraživanje sugerira da biološki faktori također doprinose jer ženke štakora nemaju iskustvo psihosocijalnog pritiska da budu mršave“.

Smatra se da sklonost prejedanju može biti povezana sa sustavom nagrađivanju u mozgu stoga se trenutno provodi novo istraživanje na štakorima kojim će se provjeriti je li mozak ženke osjetljiviji na nagrađujuće podražaje i kemikalije koje stvara izvođenje nagrađivanog ponašanja.

Međutim, druga istraživanja pokazuju da su muškarci gotovo jednako skloni prejedanju kao žene. Iako muškarci čine tek 10% oboljelih od poremećaja prehrane, kada iz te skupine izdvojimo samo one koji se prejedaju, tada taj udio raste na 40%. To se ponovno može objasniti kulturalnim utjecajima jer muškarci počinju podlijegati jednakom pritisku za postizanjem idealnog tijela koji žene doživljavaju desetljećima.

Tijekom godina, muški uzori, čak i akcijske figure, postajali su sve mišičaviji i veći. Istovremeno su muškarci postajali sve nezadovoljniji svojim tijelom, a teretane su postale unosan posao. Dakle, vjerojatno je da do prejedanja dolazi zbog višestrukih faktora, kako kulturalnih, tako i bioloških i brojnih drugih koji su još uvijek neistraženi.

Izvor: Michigan State University,

I. Kardum, M. Kukić, A. Pokrajac-Bulijam, Š. Šajina, M. Tkalčić: Perfekcionizam, privatna svijest o sebi, negativan afekt i izbjegavanje kao odrednice prejedanja, str. 111.-126., Društvena istraživanja, Vol.18 No.1-2 (99-100), travanj 2009.

 

Podijeli.