ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Želite li osvojiti Nobelovu nagradu, jedite više čokolade – tako barem kažu rezultati jednog zanimljivog istraživanja. Naime, kod 23 muška nobelovca analizirana je konzumacija čokolade tijekom godina nagrađenog rada, pri čemu je 10 muškaraca (43%) konzumiralo čokoladu više nego dvaput tjedno. S druge je strane na uzorku od 237 obrazovanih muškaraca iste dobne skupine njih tek 25% konzumiralo čokoladu u toj količini.

Analiza provedena 2012. pokazuje snažnu korelaciju godišnje konzumacije čokolade po stanovniku države i broja dobitnika Nobelove nagrade. Tako prosječan Švicarac pojede najviše čokolade godišnje, ali ima i najviše nobelovaca na 10 milijuna stanovnika. U većini je država korelacija jasno vidljiva, pri čemu odstupaju jedino Švedska i Njemačka.

Za povećanje kognitivnih sposobnosti ključni su flavonoidi koji se između ostalog nalaze u čokoladi ili crvenom vinu. Ipak, ne možemo tvrditi da su izravno povezani s Nobelovim nagradama jer postoje i neki drugi čimbenici s istim učinkom – možda kava?

Na web stranici The Conversation objavljen je članak Petera C. Dohertyja, jednog od 23 dobitnika Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu 1996. godine na kojima se provelo istraživanje. Doherty kaže da čokolada, ako zaista i povećava kognitivne sposobnosti, nažalost nema jednak učinak i na pamćenje – tako se ne može sjetiti je li uopće bio ispunio upitnik o konzumaciji čokolade.

Njegova je kritika ove teze o čokoladi usmjerena i na poprilično malen broj ispitanika, kao i na činjenicu da su iz istraživanja isključeni neki laureati - tako su, budući da bi čokolada mogla biti povezana s agresijom i depresijom, iz istraživanja isključeni dobitnici Nobelove nagrade za mir i za književnost (u kojoj je često izražena depresija). Doherty kaže da bi osim toga i kontrolna skupina mogla biti bolja – umjesto običnih ljudi predlaže dobitnike Nagrade Ig Nobel, alternativne Nobelove nagrade koja se dodjeljuje za „dostignuća koja najprije natjeraju ljude na smijeh, a zatim na razmišljanje“.

Doherty već godinama sudjeluje u istraživanjima imuniteta na viruse influence što zahtijeva komunikaciju između australskog Sveučilišta u Melbourneu, njegovog sadašnjeg radnog mjesta i američke Dječje istraživačke bolnice „St. Jude“ u Memphisu, njegovog bivšeg radnog mjesta. Uglavnom boravi u Melbourneu, no kad putuje u SAD, zadatak mu je dostaviti svojim znatno mlađim kolegama australsku tamnu čokoladu. Njegovi su američki suradnici ludi za raznim vrstama posebne tamne čokolade Cadbury. Svi obožavaju Cadbury Old Gold i Cadbury s prženim bademima. Prijevoz čokolade u obratnom smjeru, kako kaže Doherty, ne postoji.

Hershey heaven 
Na listi svih dobitnika Nobelove nagrade naći ćemo prezime Hershey. Moglo bi se pomisliti da je riječ o poznatom pensilvanijskom proizvođaču čokolade! No ipak nije, već se radi o američkom genetičaru i bakteriologu Alfredu Hersheyu. Na pitanje što je za njega „znanstvena sreća“ Hershey je odgovorio: „Imati eksperiment koji je uspješan i raditi ga uvijek isponova“. Odatle potječe i pojam Hershey heaven koji opisuje želju znanstvenika da svakog jutra uđe u laboratorij točno znajući koje pitanje treba postaviti, a da je pritom svjestan koliko će rezultat biti važan.

Eksperiment Hershey-Chase dokazao je 1952. pomoću virusa koji napadaju bakterije (bakteriofaga) da je DNK doista materijal odgovoran za nasljeđivanje. Bakteriofagi mogu biti odličan izvor sreće znanstvenika jer se eksperimenti s njima mogu postaviti jedan dan, a rezultati vidjeti već drugi dan.Takva brzina i dosljednost inače nisu uobičajeni u znanosti, no barem je Alfredovo prezime još jedna poveznica intelektualne izvrsnosti i čokolade.

Još je jedna zanimljiva činjenica da svi koji prisustvuju svečanoj večeri u čast dobitnika Nobelove nagrade dobivaju čokoladnu repliku medalje Nobelove nagrade obloženu zlatnom folijom. Naravno, medalje laureata su od pravog zlata.

A što kažu ostali nobelovci? Evo nekih anonimnih komentara o njihovom odnosu s čokoladom:

    „Mogu vam pružiti dobar primjer dvostruke nepovezanosti osvajanja Nobelove nagrade i konzumacije čokolade. Nisam osobito sklon čokoladi, no dobio sam Nobelovu nagradu. Moja je žena luda za čokoladom i jede ju gotovo svakodnevno, ali još uvijek nije zaprimila telefonski poziv.“

    „Budući da sam odrastao u Engleskoj nakon Drugog svjetskog rata kad smo imali čokolade u jako ograničenim količinama, otada se trudim nadoknaditi višegodišnju apstinenciju.“

    „Pokušavam svakog dana pojesti što više čokolade ne bih li vratio svoj mladenački IQ.“

Doherty kaže da razmišlja o nadopuni svoje knjige The Beginner’s Guide to Winning the Nobel Prize vrlo kratkim poglavljem o tamnoj čokoladi, čokoladnom mousseu i sličnim čokoladnim delicijama – unatoč tome što istraživanje još uvijek nema konkretnije podatke o svemu. Čini se da ga pomisao na dobra svojstva čokolade, baš kao i dostava čokolade svojim američkim kolegama, uistinu veseli. Na Vama je da odlučite hoćete li dati čokoladi priliku, a mi ćemo svakako vjerovati u mogućnost da smo svakom kockicom čokolade barem malo bliže Nobelovoj nagradi.

Izvor: BBC, SciAlert

Podijeli.