ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Na djecu se odlučujemo radi pritiska okoline?

Roditeljstvo se širi društvenim mrežama poput tehnološke inovacije, modnog trenda ili neugodnog virusa. Iako je polovina ukupnih rođenja u SAD-u neplanirana, odluke vezane uz plodnost na individualnoj razini i razini para – uključujući podešavanje vremena, jednakost i svojevoljno neimanje djece – su jako pod utjecajem plodnosti članova društvenih mreža. Rizik rađanja se znatno povećava nakon što je član obitelji, prijateljl, poznanik ili kolega na poslu dobio dijete.

Zašto je „virus“ dijete tako zarazan i kako se budući roditelji njime zaraze?

Pojedinci i parovi su pod jakim pritiskom da postanu roditelji i taj pritisak se može povećati kada god član društvene mreže dobije dijete. Kada sam se prvi put udala, šokirala sam se kada me mnogo ljudi upitalo kada planiram dobiti dijete. Pronatalni pritisak obično vrše budući djedovi i bake, ali novi roditelji također vrše pritisak na svoje prijatelje bez djece da se odluče za taj korak.

Zašto preuveličavamo veselje roditeljstva?

Nakon što nečiji prijatelji i članovi obitelji postanu roditelji, to može stvoriti ili pojačati lokalne društvene norme vezano uz vrijednost imanja djece i prikladnog planiranja roditeljstva. Zaista, normativan pritisak je značajan prediktor prvih rođenja i rođenje u ženinoj društvenoj mreži ima veći utjecaj u slučaju kada su nove i buduće majke sličnih godina.

Kalkulacija oportunitetnog troška

Roditeljstvo se također može proširiti i putem procesa društvenog učenja. Kada član društvene mreže dobije dijete, pojedinci i parovi bez djece dođu u mogućnost slušati o sreći i poteškoćama roditeljstva. Što je više roditelja u društvenoj mreži danog para (ili pojedinca), to su to su iskustva s djecom toga para pozitivnija. Zauzvrat, ti pozitivni stavovi prema djeci povećavaju šanse da će par dobiti dijete.

Moguće je da se društveno učenje dijelom očituje i u vidu nesvjesnog procesa emotivne zaraze: Kontakti s djecom prijatelja i članova obitelji mogu aktivirati emotivnu reakciju među ponekim osobama bez djece, što može izazvati želju za imanjem svoje vlastite djece. To im može pomoći pri odluci da je pravo vrijeme da dobiju dijete kojeg su uvijek planirali imati.

Konačno, što je veći broj članova društvene mreže koji imaju djecu, to se društveni oportunitetni trošak čini manjim. Drugim riječima, budući roditelji predviđaju da će izgubiti kontakt s ne-roditeljima; ovaj gubitak kontakata bi bio veći u slučaju da se u mreži nalazi manje roditelja. Ako su veze između roditelja i ne-roditelja bile izuzetno slabe, budući roditelji nikada ne bi imali mnogo roditelja u svojoj mreži. To nas upućuje da budući roditelji mogu pretjerati s brojem prijatelja ne-roditelja koje bi izgubili u slučaju da postanu roditelji.

S druge strane, navedeni procesi nam ukazuju da se možda trenutne niske stope rađanja u razvijenim zemljama same sebe podupiru. Kako broj roditelja u nekom društvu opada, tako opadaju i društveni procesi koji potiču roditeljstvo.

Izvor: Psychology Today

Podijeli.