ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Otkriveno zašto starije osobe češće postaju žrtve prevara

Zašto su stariji ljudi posebno podložni tome da postanu žrtvama prevare? Nova studija UCLA pokazuje da bi bitan razlog mogao ležati u određenom predjelu mozga koji utječe na sposobnost razlikovanja iskrenosti i prevare.

Studija pokazuje da stariji ljudi, češće nego mlađi odrasli, ne uspijevaju interpretirati nepouzdano lice kao potencijalno neiskreno. Znanstvenici su otkrili da je razlog tome, čini se, to što je dio mozga koji se naziva prednja insula, a koji je povezan s gnušanjem i bitan za prepoznavanje nepouzdanih lica, manje aktivan kod starijih ljudi.

„Posljedice neutemeljenog povjerenja su teške za starije osobe.“ rekla je Shelley E. Taylor, istaknuta profesorica psihologije na UCLA i glavna autorica ovog novog istraživanja koje je objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS).

„Nedavna studija procjenjuje da su ljudi stariji od 60 godina 2010. godine izgubili barem 2.9 milijardi američkih dolara zbog financijske eksploatacije, od prevara s kućnim popravcima do kompleksnih financijskih podvala. Ova brojka je za 12% veća od one iz 2008. godine.“

„Čini se da su stariji ljudi naročito ranjivi na međuljudska namamljivanja, a njihova smanjena osjetljivost na znakove vezane uz povjerenje bi mogla biti djelomičan uzrok te ranjivosti.“

Taylor i njezini suradnici donose rezultate dvije nove studije u PNAS-u. U prvoj, 119 starijih osoba starosti između 55 i 84 godine (prosječno 68) te 24 mlađe odrasle osobe (prosječna dob 23 godine) pogledalo je 30 fotografija lica i dalo svoje ocjene njihove pouzdanosti i pristupačnosti. Lica su namjerno bila izabrana da izgledaju pouzdano, neutralno ili nepouzdano.

I mlađi i stariji odrasli ljudi reagirali su vrlo slično na pouzdana i neutralna lica. Međutim, kad su gledali nepouzdana lica mlađi ljudi su reagirali burno, a stariji nisu. Stariji ljudi su ova lica vidjeli kao pouzdanija i pristupačnija od načina na koji su ih vidjeli mlađi.

„Većina starijih ljudi pokazala je ovaj efekt.“ rekla je Taylor, inače članica National Academy of Sciences i ravnateljica Social Neuroscience Laboratory na UCLA. „Propustili su prilično očite znakove na licima.“

Druga studija provedena je na Ahmanson-Lovelace Brain Mapping Centru, gdje je na sudionicima izvođen fMRI (functional magnetic resonance imaging) moždani sken dok su gledali lica. Ova studija uključivala je 44 sudionika: 23 starije osobe između 55 i 80 godina života (prosječno 66) i 21 mlađa odrasla osoba (prosječno 33 godine).

Mlađi ljudi su pokazivali aktivaciju prednje insule i pri ocjenjivanju lica i naročito pri gledanju nepouzdanih lica. Za razliku od njih, stariji ljudi su pokazali vrlo malo aktivacije prednje insule tijekom ovih aktivnosti.

„Htjeli smo saznati postoje li razlike u načinima na koje mozak reagira na ova lica. Odgovor je pozitivan. Oni postoje.“ rekla je Taylor. „Našli smo snažan odgovor prednje insule i na zadatak ocjenjivanja pouzdanosti i također na nepouzdana lica kod mladih odraslih ljudi – ali odgovor je mnogo slabiji kod starijih. Stariji ljudi nemaju toliko snažan signal ranog upozorenja prednje insule; njihovi mozgovi ne kažu „budi na oprezu“ kao što to čine mozgovi mlađih ljudi.“

„Kod mlađih odraslih ljudi već i sam čin prosuđivanja je li osoba pouzdana aktivira prednju insulu.“ dodala je. „To je kao da misle da ovu prosudbu trebaju napraviti s oprezom. Ovo nam daje potencijalni moždani mehanizam za razumijevanje zašto stariji i mlađi odrasli ljudi različito obrađuju znakove na licima vezane uz pouzdanost. Sada znamo što mozak vidi, a kod starijih ljudi odgovor nije naročit kada dolazi do diferencijacije na osnovi pouzdanosti.“

„Nije stvar da su mlađi ljudi bolji u financijama ili prosuđivanju je li neka investicija dobra; bolji su u razlikovanju je li osoba potencijalno pouzdana kada se znakovi komuniciraju vizualno.“ rekla je.

Taylor i njezini suradnici, uključujući glavnu autoricu Elizabeth Castle, pokazali su da prednja insula ima ulogu da nam govori: „Nešto ovdje ne valja.“

„Stariji ljudi su ranjiviji. Izgleda da njihove sposobnosti za donošenje dobrih financijskih odluka možda počinju opadati već u njihovim ranim ili srednjim 50-ima.“ rekla je Taylor, jedna od osnivača polja zdravstvene psihologije koja je 2010. dobila nagradu Američkog psihološkog društva (APA) za životno djelo.

Prototipska žrtva financijske prevare, rekla je Taylor, je 55-godišnji muškarac koji je iskusni investitor.

„To su ljudi s novcem, koji su navikli na investiranje.“ rekla je Taylor. „Nekako nisu dobili rano upozorenje od svojeg mozga koje bi im reklo: „Nemoj investirati u taj film, nemoj kupiti tu zemlju.“ Financijski gubitci mogu biti golemi.“

Elizabeth Castle, postdiplomska studentica psihologije na UCLA, koja je analizirala podatke za studiju mapiranja mozga, rekla je da su znanstvenici našli „snažnu“ reakciju prednje insule kod mladih odraslih ljudi i „minimalnu“ reakciju kod starijih ljudi.

„Jedna od funkcija prednje insule je da prepozna tjelesne osjećaje i interpretira ova stanja za mozak.“ rekla je Castle. „Ovo je odgovor koji vidimo da nedostaje kod starijih ljudi.“

„Ovo neuronsko mapiranje tjelesnih stanja sačinjava osnovu „osjećaja slutnje“. Zbog toga mislimo da stariji ljudi imaju smanjen osjećaj slutnje da nešto nije u redu kad netko izgleda nepouzdano.“ Dodaje ona.

Znanstvenici nisu našli bitne razlike između žena i muškaraca.

Ovaj projekt financira National Institute on Aging u nastojanju da razumijemo razloge podložnosti starijih ljudi kada su u pitanju financijske prevare.

„Samo poklopite slušalicu“
Za Taylor, ova tema je osobna. I njen otac i tetka su izgubili novac zbog financijskih prevara.

„Moj otac je otišao u banku s nekim koga je opisao kao „vrlo simpatičnog čovjeka“. Taj čovjek je bio beskućnik. Svatko tko ga gleda bi primijetio znakove koji govore: “Nemojte ovom čovjeku dati 6,000 dolara.“ Još uvijek ne znam kako moj otac nije mogao primijetiti da to nije bio dobar mladić.“ rekla je Taylor. Njezin otac je tada bio u svojim srednjim 70-im godinama.

Njezina tetka je kupila dragulje preko pošte.

„Kad držim govore o ovom istraživanju, nosim „dijamantne“ naušnice koje je kupila poštom.“ rekla je Taylor. „Staklene su.“

Kakve savjete daje Taylor starijim osobama kako bi izbjegle postati žrtvama financijske prevare?

„Poručila bih starijim osobama da jednostavno poklope slušalicu posrednicima. Nemojte pričati s trgovcima koji vam žele nešto prodati – jednostavno recite ne. Nemojte ići na seminare s besplatnim ručkom gdje vas uvjeravaju da nešto kupite. Držite se podalje od tih ljudi.“ rekla je. „Ne tvrdim da su sve ove ponude prevare, ali najbolja stvar koju možete učiniti, ako vam mozak ne pomaže pri prosuđivanju, je da izbjegnete uopće prosuđivati. Budite vrlo pažljivi što činite sa svojim novcem. Ja ne razgovaram s nikakvim posrednicima (odnosno trgovcima) preko telefona.“

Ključna točka je kada ljudi uzimaju novac sa svojih računa, uključujući i kada uzimaju potrebne distribucije, počevši od dobi 70 i pol godina.

Kako izgleda nepouzdano lice? „Smiješak je neiskren, kontakt očima ne valja.“ rekla je Taylor.

Ponzijeva shema
Ovaj tip prevare, koju je proslavio Charles Ponzi, je tip investicijske prevare kojime se investitorima zarada od ulaganja plaća iz njihovog vlastitog novca ili novca drugih investitora, umjesto iz profita pojedinca ili organizacije koja provodi ovu operaciju.

Investitori se obično privuku obećanjem visokih prinosa na uloženo. Za održavanje visokih povrata na ulaganja, a time i same sheme, potreban je sve veći unos novca (i sve više investitora). Novim ulozima se dakle plaćaju stari investitori, a dio novca uzima i sam prevarant.

Prevarant pritom koristi neznanje, naivnost i nekompetenciju potencijalnih ulagača – u slučaju starijih ljudi, i fenomen opisan u ovom članku. Ako Ponzijeva shema nije na vrijeme otkrivena i spriječena, prevarant može u jednom trenutku nestati s preostalim novcem od investicija i tako se obogatiti na štetu drugih ljudi.

Izvor: UCLA Newsroom, Wikipedia

Podijeli.