ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Slati e-mail ili ne? Ako ste zaljubljeni, bolji je e-mail od poziva

U svom posljednjem hitu, Carly Rae Jepsen pjevala je ˶Evo moj broj i nazovi me - možda῎, ali prema posljednjem istraživanju sveučilišta Indiana University, čini se kako bi ona bila uspješnija u pronalasku ljubavi da ga je zatražila da joj pošalje e-mail.

Istraživanje, koje je prihvaćeno za objavu u časopisu Computers in Human Behavior, pokazuje kako je u digitalno doba e-mail efektivniji u izražavanju romantičnih osjećaja od ostavljanja glasovne poruke.

Prijašnja istraživanja i konvencionalno znanje pokazuje suprotno, odnosno da je poruka u glasovnoj pošti intimniji način povezanosti s drugima, ali to bi moglo biti pogrešno, posebice među mlađim generacijama.

"Zaključak je da je e-mail mnogo bolji kada želite dostaviti neke informacije o kojima želite da netko razmišlja'', izjavio je jedan od autora, Alan R. Dennis, voditelj John. T. Chambers Internet Systems u IU Kelley School of Business.

Dennis i ko-autor Taylor M. Wells, asistent profesor na menadžmentu informacijskih sistema na California State University-Sacramento, istraživali su kako emocionalno reagiramo na ove nove oblike komunikacije.

Iako su govorna pošta, e-mail i pisanje poruka dio svakodnevnog života, malo toga se zna o tome kako njihove karakteristike utječu i iskrivljavaju informacije u poslovnim i osobnim postavkama.

Korištenjem psihofizičkih mjera 72-godišnjih osoba, Dennis i Wells zaključili su kako se ljudi koji šalju romantične e-mail poruke više emocionalno uzbude i koriste snažniji i pažljiviji jezik od onih koji ostavljaju govorne poruke.

"Kada pišu romantične e-mailove, pošiljatelji svjesno ili nesvjesno dodaju više pozitivnog sadržaja u svoje poruke, možda kako bi kompenzirali nemogućnost medija da otkrije ton glasa", pišu Dennis i Wells.

"Pošiljatelj snima govornu poštu odjednom te može biti poslana ili odbačena i ponovno snimljena, ali ju se ne može uređivati. Iako pošiljatelji više vremena koriste za e-mail poruke i razmišljaju dublje o tome nego ostavljanju govorne poruke, ovaj dodatni proces može povećati uzbuđenje.''

Prijašnja istraživanja pokazala su kako su e-mail i chat komunikacija loši u komunikaciji emocija. Ovo je prvo istraživanje o tome kako odgovaramo na e-mail koristeći fiziološke mjere.

Korištenje e-maila povećava uzbuđujuće psihofiziološke odgovore više nego govorna pošta, bez obzira je li poruka informativna ili romantična. Spol se ne smatra faktorom te je izostavljen u konačnoj analizi.

"U ovom slučaju, ljudi su se prilagodili", smatra Dennis:"E-mail je popularan od 1990-ih godina i ako pogledate nove generacije, koje smo proučavali, oni su odrasli uz e-mail i slanje poruka. E-mail nije tako neprirodan mediji kako smo prvotno mislili.

"Postoje mnoge teorije koje govore da e-mail i druge tekstualne komunikacije ne funkcioniraju dobro", dodaje Dennis. "Trebali bismo se vratiti nazad i razmisliti o stereotipnim pretpostavkama u kojima se smatra da e-mail i slanje poruke nisu iskreni ako dublje pogledamo kako ljudi fiziološki reagiraju."

Istraživači nisu pronašli pretjerano korištenje emotikona i 'emojisa' u e-mailovima. Umjesto toga, došli su do saznanja da, pišući e-mail, subjekti troše više vremena kako bi pažljivo odabrali svoje riječi da se osiguraju kako preneseni jezik ima potpuno značenje.

Istraživanje je pokazalo i da korištenje medija može oblikovati sadržaj poruke. Pošiljatelji informativnih poruka šalju manje pozitivnih e-mailova nego govornih poruka za isti komunikacijski zadatak. No, kada sastavljaju romantične poruke, pošiljatelji su uključivali najpozitivniji i najuzbudljiviji emotivni sadržaj u e-mailove i najmanje pozitivan i uzbubljiv emotivni sadržaj u govorne poruke.

"Očekivali smo da će korištenje e-maila za romantičnu komunikaciju biti više frustrirajuće nego korištenje govorne pošte, ali naši podaci to ne pokazuju," izjavljuju autori. "Nije bilo niti velikog emotivnog uzbuđenja niti velikog negativnog emotivnog emotivne valentnosti pri korištenju e-maila za romantične zadatke u odnosu na praktične zadatke.

"Kada se ovi rezultati pogledaju zajedno, dolazimo do zaključka 'medij je poruka' (koju je skovao filozof Marshall McLuhan 1964.g.) na fundamentalniji način nego smo to prije shvaćali," dodaju. "Naši rezultati pokazuju kako medij mijenja način na koji se pošiljatelji poruka osjećaju i što govore."

"Ako nešto nije potpuno jasno i želite biti sigurni da svi imaju isto razumijevanje o tome što nešto znači, najbolji su telefonski razgovori, sastanci licem u lice ili video konferencija", smatra Dennis. "Postoje različiti tragovi te se radi o sinkroniziranoj raspravi, što je u suprotnosti od e-maila jer tamo vrijeme prolazi prije nego primatelj dođe do poruke."

Istraživanje je prevedeno smještanjem kožnih senzora na lica subjekata kako bi mjerili kretanje mišića povezanih s pozitivnim i negativnim emocijama te na njihovim stopalima kako bi mjerili uzbuđenje. Subjekti su nasumično izabrani da koriste prvo govornu poštu ili e-mail i proizvedu praktičnu ili romantičnu poruku.

Izvor: Indiana

Podijeli.