Hrvatska i znanost

Istrakon - Korado Korlević održao predavanje o 'ostacima građevinskoga materijala' Svemira

M.M.

Na ovogodišnjoj konvenciji znanstvene fantastike, Istrakon, održanoj 25.-27. ožujka u Pazinu, naš poznati edukator Korado Korlević održao je predavanje na temu "Malih tijela Sunčeva sustava: asteroidi, kometi i meteoriti" potaknut nedavnim padom meteorita Križevci, o kojem smo prvi pisali.

Predavanje je otvorio uvodom o tome što su zapravo mala tijela Sunčeva sustava spomenuvši tako Pluton koji je status "velikoga" planeta nosio sve do zadnjeg dana kongresa astronoma u Pragu 2006. godine kada je izglasano da zbog njegove veličine i činjenice na nije jedinstven na svojoj orbiti (Pluton je, naime, u binarnom sustavu zajedno sa svojim satelitima) oduzme taj status.

Iako je ta odluka izazvala lavinu reakcija iz svih grana astronomije, slučaj nije izdvojen - prije dvjestotinjak godina, dok znanost proučavanja neba nije bila toliko precizna i razvijena kao danas, ista sudbina zadesila je i Ceres. Za njega se također dugi niz godina smatralo da je planet. Modernoj astronomiji i istraživačima Svemira mala tijela izuzetno su interesantna, a posebna pažnja pridodana je asteroidima koji nam mogu dati mnoštvo informacija o Svemiru bez potrebe za skupim ekspedicijama na udaljene planete.

Od zanimljivijih tijela asteroidnog glavnog pojasa, Korlević se osvrnuo na Kleopatru, veoma interesantno nebesko tijelo promjera preko 200 km - što je veće od teritorija Istre. Građen je od mješavine željeza i nikla, a vjeruje se da je asteroid sastavom slabo vezan i proziran. Svojim oblikom podsjeća na kost što upućuje da je Kleopatra zapravo kontaktni par – dva asteroida sličnih dimenzija koji su se prilikom sudara zakačili jedan za drugoga umjesto da se raspadnu.

Koliko često svemirski materijal dolazi dolje?
Kontakt malih tijela sa našim planetom je svakodnevan no većina ih izgori svojim prolaskom kroz atmosferu i ne predstavlja toliki problem nama na tlu koliko satelitima i svemirskoj stanici koji se nalaze van atmosfere. Iz tog razloga krenulo se u istraživanje tih sitnih tijela u visokoj atmosferi i otkrilo da su to fine čestice inja koje dolaze sa kometa i putuju velikim brzinama kroz Sunčev sustav.

Godina 1751. i pad Hrašćanskog meteorita predstavljaju početak službenog istraživanja tih tijela i znanost konačno priznaje da se radi o svemirskim tijelima obzirom da je sastav meteorita pokazao da na Zemlji nema takvih metala.

Što se može doznati pomoću tih tijela?
Ispitivanja materijala koji prežive put kroz atomosferu važna su nam zbog razumijevanja nastanka Svemira, a ujedno smanjuju troškove i potrebu da se šalju ekspedicije na Mjesec i Mars, jer se ispostavilo da uzoraka njihovog kamenja ima već dovoljno po cijelom svijetu, posebice na Antarktici i po muzejima. Korlević njihovu važnost opisuje na slikovit način - to su zapravo "ostaci građevinskog materijala" Svemira preko kojeg otkrivamo od čeka se što sastoji i pričaju nam o trenucima kada je Sunčev sustav nastajao.

meteroit

Od svih meteorita koji su nađeni, vodstvo zauzimaju oni kamenog sastava, dok su rjeđi željezni. Potonji su posebno zanimljivi znanstvenicima, jer ih je teško naći u svom izvornom obliku, gdje nisu doživjeli veliki termički stres na svom putu od trenutka odvajanja od maglice. Najrjeđi bi bili meteoriti od talasita koji posebnu pažnju zauzimaju kod kolekcionara radi svojih predivnih boja. Sastav primitivnog meteorita je 12% voda i 92% različite aminokiseline, a trenutno ih je nađeno 19 komada na Zemlji.

Meteoriti u Hrvatskoj
Otkad se meteoriti prate i zabilježuju, palo ih je nekoliko i na teritorij Hrvatske. 1751. u Hrašćini, 1842. u Mileni, 1868. u Slavetiću, 1951. kod Dubrovnika, 1976. Poreč (koji je nažalost "izgubljen") i 2011. kod Križevaca. Hrvatska ima jako veliku pokrivenost neba zahvaljujući aktivnom radu 50-ak astronoma amatera i 28 kamera koje snime svako tijelo koje uđe u nama vidljiv dio atmosfere.

Između Marsa i Jupitera je najaktivnije područje sudaranja asteroida gdje se oni mrve u fragmente koje zatim Jupiter pošalje prema. Kako im se Zemlja nalazi na putu prema Suncu, dobar dio uleti k nama. Ovdje dolazimo do nedavnog pada meteorita od 2.5 kg koji je nakon svog, nekoliko milijuna godina dugog puta kroz Sunčev sustav svoje odredište našao u Križevcima. Koliko zapravo tih malih tijela postoji van Oortovog pojasa nije precizirano. Zna se da je brojka veća od 2 milijarde koje kruže i cijeli Sunčev sustav je hrpa malih tijela još manje mase.

Istraživanje tih tijela se unazad 20 godina aktualiziralo, obzirom da se prije toga smatralo rubnim područjem znanosti, a ispostavilo se da njihova najveća vrijednost nije znanstvena već – ekonomska jer je Svemir pun bogatih i čistih sirovina poput željeza i platine. To je ujedno i razlog zašto će astronautika i dalje biti aktualna tema.

Istrakon 2011. pun predavanja
Osim predavanja Korada Korlevića, posjetitelji su mogli poslušati predavanja fizičara Davora Horvatića o"Problemima s fizikom" i "WARP pogonima", a kako je tema ovogodišnje konvencije bila vezana uz Svemir, posebno zanimljivo predavanje je održao Boris Štromar iz astronomskog društva Beskraj govoreći o tome na koji način svatko od nas može pomoći razvoju astronomije kao znanosti i to bez potrebe imanja teleskopa. U sklopu predavanja je bilo organizirano i promatranje Sunca kroz h-alpha filter teleskopa. Pogled na sunčeve pjege i protuberance je ostavio zainteresirane posjetitelje bez daha i nekima predočio našu najbližu zvijezdu iz potpuno nove perspektive.

Možda će vas zanimati