ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Mrzite matematiku? Možda je problem u vašem DNK!

Zašto neki ljudi s oduševljenjem rješavaju matematičke zadatke, a drugi postaju nervozni čim se spomenu brojevi i slova? Prema istraživačima, odgovor na to pitanje bi se mogao pronaći u genetici. Istraživanje provedeno na sveučilištu Ohio State pokazalo je kako geni mogu uzrokovati još veću matematičku nervozu kod djece koja se već bore s tim predmetom.

Kako bi ispitali tu teoriju, istraživači su promatrali kako se blizanci razlikuju u mjerama nervoze pri suočavanju s matematikom. To je pružilo revidirani pogled na to zašto neka djeca razviju strah od matematike što im otežava rješavanje problema i uspješnost u školi. Iako je genetska predispozicija važna, ona se odnosi na tek 40 posto problema.

Ostatak je objašnjen različitim okolinama u školi, kod kuće i u društvenim krugovima. ''Genetički faktori mogu povećati ili smanjiti rizik za loš rad u matematici. Ako imate ove faktore za uznemirenost što se matematike tiče i imate negativnih iskustava na satu matematike, to će vjerojatno otežati vaše učenje'', kazao je glavni istraživač ove studije profesor Stephen Petrill.

Dugogodišnje istraživanje provedeno je na 216 jednojajčanih blizanaca i 298 dvojajčanih blizanaca istog spola u državi Ohio. Djeca su se počela promatrati od kada su krenula u vrtić ili u prvi razred te su bili ocjenjivani kroz maksimalno osam posjeta kod kuće. Posljednji dio istraživanja je uključivao podatke od dva posljednja posjeta kada su blizanci imali između devet i 15 godina. Svi su blizanci završili procjenu matematičke anksioznosti, općenite anksioznosti, rješavanja matematičkih problema i čitanja s razumijevanjem.

Istraživači su koristili statističke alate da saznaju kako su različite mjere nervoze, sposobnost za matematiku i čitanje povezane između jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca. Iz toga su proizašli zaključci kako se različitost u nervozi zbog matematike može objasniti genetičkim faktorima te kako se još mnogo toga može objasniti različitostima okolina s kojima se blizanci suočavaju.

U svom Dnevniku dječje psihologije i psihijatrije, profesor Petrill dodaje: ''Vrlo je važno proučavati anksioznost jer se ona odražava na to kako djeca uče matematiku. Matematička anksioznost je povezana s kognitivnom i afektivnom stranom općenite anksioznosti. Ako shvatimo što provocira tu nervozu, možda ćemo moći razviti bolju intervenciju za one koji posjeduju matematičku anksioznost''. 

Izvor: Mail Online

Podijeli.