ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Znanstvena analiza slikarskih djela Jacksona Pollocka

Fizičar, povjesničar umjetnosti i matematičarka proučavaju znanost u pozadini djela nekonvencionalnog američkog majstora. "Slike Jacksona Pollocka često odražavaju direktan sukob autora sa zakonima svijeta umjetnosti, ali se zato ne mogu oduprijeti zakonima fizike", tvrdi tim znanstvenika s fakulteta Harvard i Boston College. Znanstvenu su analizu djela objavili u najnovijem izdanju znanstvenog časopisa Physics Today

'Kvantitativna analiza' nije pojam koji bi mnogi upotrijebili u istom kontekstu s Pollockom, ekspresionistom apstraktnog izraza koji je 40.-ih i 50.-ih godina prošlog stoljeća počeo primjenjivati metodu lijevanja boje na platno ne bi li ostvario svoju umjetničku viziju igre mrlja, kaplji i razlivene boje. 

Fizičar Andrzej Herczynski i povjesničar umjetnosti Claude Cernuschi, obojica s fakulteta Boston College, u suradnji s harvardskom matematičarkom L. England de Valpine, uspjeli su sastaviti kvantitativni profil Pollockove tehnike. Prema tom profilu, Jackson Pollock je intuitivan majstor koji je tok boje pažljivo usmjeravao pomoću zakona fizike. 

Tijekom istraživanja utvrđeno je da su oblici Pollockovih mrlja posljedica djelovanja fizikalnih fenomena poput mlaza, kapanja i razastiranja. Svaki od fenomena može se objasniti dinamikom fluida. Pollock je pomno koristio zakone dinamike fluida i prilikom razrijeđivanja svojih pigmenata i boja. 

"Prilikom stvaranja, Pollocku je uvelike pomagala upravo gravitacija", objašnjava Cernuschi, sveučilišni profesor na odsjeku za povijest umjetnosti. "On je morao moći predvidjeti kako će se njegov pigment ponašati u slobodnom padu te potom uskladiti samu izvedbu. Ovdje se istovremeno radi o spontanosti i kontroli, vrlo slično kao u jazz glazbi. Želite li uistinu razumjeti djela Jacksona Pollocka, morate biti upoznati sa zakonima fizike i dinamike koji se skrivaju u pozadini." 

"Već se dugo raspravlja o ulozi dinamike fluida u Pollockovom radu, ali se nikad do sad nije provela kvantitativna analiza Pollockove primarne metodologije - nanošenje boje u mlazovima - te zašto je rjeđe koristio tehniku 'drippinga' (kapanje) i razastiranja", navodi Herczynski, inače ravnatelj laboratorija  i pridruženi profesor fizike na fakultetu BC. 

Ne bi li što bolje razumjeli sile pomoću kojih je Pollock stvarao svoja djela, znanstvenici su pomno proučili, iz fizikalnog aspekta, Pollockovu tehniku nanošenja boje na platno. Matematički izračuni Lole England de Valpine, profesorice primijenjene matematike na sveučilištu Harvard, opisuju Pollockovu tehniku nanošenja boje pomoću faktora poput volumena, viskoznosti, brzine toka, gravitacije i slično. 

"Za razliku od uobičajenog slikanja pomoću kista, Pollock bi boju nanosio pomoću štapa ili 'špahtla' jer mogu zaprimiti veću količinu boje u odnosu na kist. Boju je potom "bacao" na platno koje se nalazilo na podu. Pollockova tehnika, inače zabilježena na brojnim fotografijama i filmovima, odražava njegovo nastojanje da kontrolira dinamiku mlaza" ističu autori. Iako je sam Pollock vjerojatno koristio zakone fizike intuitivno, znanstvenici su tek mnogo godina kasnije uspjeli u potpunosti objasniti i koristiti te zakone kako u teoriji tako i u praksi. 

"Nanošenjem boje u mlazovima ili kapanjem, Jackson Pollock je inkorporirao fiziku u sam proces slikanja. To se odnosi i na proces pripreme boje. Promjenom viskoznosti i gustoće boje, uvelike je i sam eksperimentirao s dinamikom fluida. Iako mu je primarni cilj bio postizanje estetskog efekta, a ne znanstveno objašnjenje dinamike fluida, njegov je rad gotovo znanstveni eksperiment", ističe Herczynski. 

Izvor: Boston College 

Podijeli.