ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Arahnofobi oprez - Hubble snimio Tarantulu izbliza

Za paučaste krakove maglice Tarantula isprva se smatralo da nalikuju dugim tananim paukovim nogama, po čemu je maglica i dobila svoje neobično ime. Dio maglice vidljiv na ovoj slici snimljenoj pomoću Hubbleove Advanced Camera for Surveys isprekrižan je žilicama prašine i plina raspršenih nakon nedavne supernove. Ovi ostatci supernove uključuju NGC 2060, vidljivu iznad i nalijevo od središta slike na kojoj se nalazi najsjajniji poznati pulsar.

Tarantulin ugriz doseže iza NGC 2060. Blizu ruba maglice, izvan ove slike, ispod i nadesno, leže ostatci supernove SN 1987a, najbliže supernove Zemlji koja je promatrana od izuma teleskopa u 17. stoljeću. Hubble i drugi teleskopi redovito se uzastopno vraćaju špijunirati ovu zvjezdanu eksploziju otkad je eksplodirala 1987. godine i svaki novi posjet prikazuje udarni val koji se širi rasplamsavajući plin oko zvijezde i tvori bisernu ogrlicu sjajnih nakupina plina oko ostataka zvijezde. SN 1987a vidljiva je u širokokutnim slikama maglice, poput one koju je snimio MPG/ESO-v 2.2 metarski teleskop.

Zajedno s umirućim zvijezdama, maglica Tarantula je pretrpana i mladim zvijezdama koje su nedavno nastale iz magličinih zaliha vodikovog plina. Ove novorođene zvijezde isijavaju intenzivnu ultraljubičastu svjetlost koja ionizira plin zbog čega se on crveno sjaji. Svjetlost je toliko intenzivna da iako je udaljena 170 000 svjetlosnih godina i izvan je Mliječne staze, maglica Tarantula je vidljiva u tamnoj noći bez teleskopa promatračima sa Zemlje. Ova je maglica udaljena, ali je najsjajniji primjer svoje vrste koje su astronomi promatrali u lokalnom Svemiru.

Kompaktan i iznimno sjajan zvjezdani klaster nazvan RMC 136 leži iznad i nalijevo izvan okvira i daje većinu zračenja zbog kojeg se maglica šareni. Do nedavno, astronomi su raspravljali da li je izvor intenzivne svjetlosti povezan sa zvijezdama u klasteru ili možda s nepoznatom vrstom super-zvijezde nekoliko tisuća puta veće od Sunca. Tek su tijekom zadnjih 20 godina, pomoću sitnih detalja koje je otkrio Hubble i zadnja generacija zemljanih teleskopa, astronomi mogli dokazati da se zapravo radi o klasteru.

No čak iako maglica Tarantula ne sadrži tu hipotetsku super-zvijezdu, još uvijek je dom nekim ekstremnim fenomenima zbog čega je popularna meta mnogim teleskopima. Unutar sjajnog zvjezdanog klastera leži zvijezda RMC 136a1, za koju se nedavno otkrilo da je najteža ikad otkrivena zvijezda, otprilike 300 puta teža od Sunca kada se rodilo. Ova teškašica izaziva astronomske teorije nastanka zvijezda prešavši gornju granicu za koju su mislili da postoji što se tiče mase zvijezda.

Izvor: ESA/Hubble Information Centre 

Podijeli.