Svemir i vrijeme

NASA uspješno testirala kontroverzni dizajn svemirskog potiskivača

Tomislav Baček

Čovjek je kroz svoju povijest dolazio do različitih spoznaja, posljedica kojih je niz zakona kojima danas opisujemo prirodne pojave i zbivanja. Među najpoznatije zakone spadaju tzv. zakoni klasične mehanike, kojoj je temelje u 17. stoljeću postavio Isaac Netwon.

Danas je dobro poznato da ovi zakoni vrijede samo kada se nastoji opisati gibanje tijela na makroskopskoj razini. Na razini atoma i molekula, zakoni klasične mehanike se 'raspadaju' te počinju vrijediti zakoni kvantne mehanike.

Ako se ta činjenica uzme u obzir, dolazi se do zanimljivih fizikalnih pojava, poput beskonačno ubrzavajućih fotona 'negativne mase'. (Ovakve su pojave moguće tek na kvantnoj razini. I dalje, naime, ne možemo hodati kroz zidove.)

Na iskorištavanju te činjenice temeljilo se istraživanje koje je prošle godine provela NASA. To je istraživanje posljednje i najznačajnije u nizu istraživanja novih dizajna svemirskih potiskivača, koji već neko vrijeme izazivaju popriličan skepticizam.

Pritisnuta neprestanim zahtjevima, NASA je odlučila testirati jedan od postojećih dizajna nadajući se da će, dokazujući da uređaj neće funkcionirati, umanjiti pritisak i utišati glasove.

No dogodilo se upravo suprotno od očekivanog, jer je uređaj ispravno funkcionirao tijekom pokusa. Iznenađujuće, s obzirom da se čini kako je rad ovog uređaja u suprotnosti sa zakonom očuvanja momenta (moment zatvorenog sustava je konstantan). Pokusom je, naime, pokazano kako se potisak koji omogućuje kretanje unaprijed stvara isključivo korištenjem električne energije.

Uređaj je poznat kao kvantni vakuum plazma potiskivač (eng. Quantum Vacuum Plasma Thruster, QVPT).

Doduše, ono što je obavljeno jest tek činjenica da uređaj radi, ali ne i kako radi. Prikupljeni podaci govore o stvorenom potisku od 30-50 mikro njutna, što je oko 1000 puta manje od potiska kojeg stvaraju postojeći ionski potiskivači. Razlika je u tome što potonji trebaju gorivo da bi funkcionirali.

Ovako mali potisak je, prema riječima izumitelja QVPT-a, posljedica greške na verziji koju je testirala NASA. On tvrdi da su ovi uređaji u stanju razviti znatno veći potisak.

Prema riječima NASA-e, verzija uređaja koju su oni testirali, iako različita od inicijalne EmDrive verzije, koju je još 2006. predložio britanski inženjer Roger Shawyer, također koristi kvantne vakuumske čestice za ubrzanje.

A kako radi QVPT? Rad ovog uređaja temelji se na tzv. kvantnim fluktuacijama. Kvantne fluktuacije su mala promjena energije neke točke u prostoru, koja dovodi do spontanog stvaranja čestica u vakuumu. Ovako stvorene čestice mogu se iskoristiti za stvaranje potiska. Drugim riječima, potiskivač zapravo koristi gorivo, ali ne neko gorivo dovedeno izvana, već stvoreno na licu mjesta. Potiskivač pretvara ove virtualne čestice u plazmu, koju tada potiskuje prema izlaznom otvoru.

Sljedeći korak trebao bi biti testiranje ovog uređaja u svemiru. Unatoč tome što će takav pokus poprilično koštati, dobiveni rezultati svakako su poticaj da se napravi jedan korak dalje.

A ako ovi rezultati budu potvrđeni, posljedice bi mogle biti dalekosežne. U slučaju da se ovi uređaji uistinu pokažu funkcionalnima, potrebno 'gorivo' moglo bi dolaziti od solarnih ploča. Drugim riječima, ovi bi uređaji, barem teoretski, mogli raditi bez dodatnih troškova.

Izvor: EarthWeAreOne

Možda će vas zanimati