Svemir i vrijeme

Znanost iza prijestupne godine - odakle nam zapravo dan viška?

Tatjana Somer

Godina uglavnom ima 365 dana, ali ove godine, kao i 2012. godine te četiri godine prije toga godina ima 366 dana. I taj dodatan dan čini naše kalendare točnima, između ostaloga.

Kao korisnici solarnog kalendara, oslanjamo se na Sunce koje nam pokazuje koliko je duga godina te kada počinje određeno godišnje doba. Smišljen je tako da odgovara našim poljoprivrednim navikama, ali i kao pouzdan i vidljiv vodič prolasku vremena. Položaj Sunca tijekom izlaska i zalaska mijenja se tijekom godine, Sunce "odlazi" južnije zimi te sjevernije ljeti. Ova prepoznatljiva promjena korištena je za obilježavanje ljetnog i zimskog suncostaja (solsticija) na poznatim lokacijama, kao što su Stonehenge i New Grange.

Da budemo potpuno točni, jedna godina, odnosno tropska godina, mjeri se između dva proljetna ekvinocija i traje 356 dana 5 sati 48 minuta i 45 sekundi. Ovaj period tropske godine često je zaokružen na 365 dana i 6 sati, iako je grčki astronom Hiparh prije 2000 godina shvatio da je to vrlo velikodušno usklađivanje, te da bi održali godine ispravnima i uvjerljivo predvidljivima dodajemo jedan dan kalendaru svake četiri godine, koji nastaje nakupljanjem po 6 sati za svaku godinu (6 sati x 4 godine = 24 sati ili jedan dan).

Pomicanje godišnjih doba

Ako ostavimo da svaka godina ima 365 dana, mjeseci će se postupno pomicati sa Suncem, sve do 750 godina unaprijed, kada će lipanj na sjevernoj polutci doći sredinom zime. Planiranje budućnosti postalo bi sve teže dok bi blagdani sa sezonskim faktorom, kao što su Uskrs i Božić postali krajnje neobični. Tako da je postojala značajna motivacija različitih kultura da održe točan i predvidljiv kalendar, kao i činjenica da je uspostavljanje održivog sistema računanja vremena bila značajna demonstracija moći vladara povijesnih carstava.

Trenutna dužina svakog mjeseca, tako i godine, seže do rimskog diktatora Julija Cezara. Taj Julijanski kalendar uključivao je i dodatne dane koji su se pojavljivali svake tri godine. Kada je August, nasljednik Julija Cezara, postao car, ispravio je pogrešku i proslavio svoju moć i razumijevanje nebeskih kretanja kroz spomenike, kao što je Augustov Sunčani sat. Ovaj veliki sunčani sat stajao je na Marsovoj poljani u antičkom Rimu i njegova kalendarska točnost bila je stalni podsjetnik Augustove veličine.

Ali niti Julijanski kalendar nije bio savršen s obzirom na to da je godina nešto kraća od 365 dana i 6 sati. Papa Grgur XIII. ispravio je tu grešku u svome Gregorijanskom kalendaru iz 1582. godine. Osim što je kalendaru dodao jedan dan svake četiri godine odlučio je iz njega izbaciti tri dana svakih četiristo godine. Ovo je bila katolička odluka kojoj su se pravoslavci i protestanti neko vrijeme odupirali. Grčka je bila zadnja država koja je 1923. godine prihvatila Gregorijansku reformu, iako pravoslavne crkve nekih država istočne i jugoistočne Europe blagdane računaju prema Julijanskom kalendaru.

Dodavanje i oduzimanje dana

Suvremen rezultat ove prepirke je naš trenutni sustav u kojem se jedan dan dodaje svake četiri godine. No nakon sto godina dobili smo jedan dan viška zbog zaokruživanja trajanja tropske godine na 365 dana i 6 sati iako je ona u stvarnosti nešto kraća te tako pravilo dodavanja jednog dana svakih 100 godina preskačemo. Priču komplicira činjenica da preskakanje toga pravila zanemarujemo svakih četiristo godina te opet dodajemo dan.

Godina 2000. bila je primjerice prijestupna jer je djeljiva s četiri, no kako je djeljiva i s četiristo, pravilo preskakanja dodavanja dana svakih 100 godina ovdje nije slučaj. Odnosno prijestupna je svaka godina koja je djeljiva s četiri, no ako godina završava s dvije nule, mora biti djeljiva s četiristo da bi bila prijestupna. Ovim dugoročnim rješenjem prosječno trajanje godine je 365,2425 dana što još nije usklađeno sa stvarnim trajanjem od 365,2421897 dana, što naše moderno složeno rješenje čini netočnim za jedan dan svakih četiri tisuće godina.

Ova pogreška dio je razloga zašto ponekad dodajemo sekunde krajem lipnja ili prosinca. Međutim to nije redovito i utvrđeno je odstupanjem kalendara od strane IERS-a (International Earth Rotation and Reference System Service). S obzirom na to da je korekcija vrlo mala na nju utječe usporavanje Zemljine rotacije i složenosti tijela Sunčevog sustava.

Ne samo da su prijestupne godine rezultat matematičkog rada tisućama godina, također su i posljedica nametanja volje vladara na svakodnevni život ljudi, ali i postupnog razumijevanje našeg mjesta u svemiru. Kontrola kalendara znači i kontrola dinamike kultura – o čemu bi svi mogli razmisliti na dan 29. veljače.

Izvor: Iflscience

Možda će vas zanimati