Svemir i vrijeme

Svemirska sonda Novi horizonti dobiva još zadataka

Irena Mrnjavac

Novi horizonti naziv je NASA-ine svemirske sonde koja je stvorena kako bi istražila Pluton, njegove prirodne satelite i jedan ili dva objekta Kuiperovog pojasa – ovisno o tome koji od njih će se moći istražiti. Letjelica Novi horizonti 19.01.2016. je godine poslana s Cape Canaverala. Tamo se nalazi Svemirski centar John F. Kennedy  s kojeg su mnoge letjelice poslane u Svemir.

Brzina koju je ova letjelica postigla bila je najveća postignuta brzina predmeta kojeg su napravili ljudi, a koji je lansiran sa Zemlje, te je iznosila 58.536 km/h. Tada je bilo predviđeno da preleti Plutonov sustav 14.06.2015. godine. Nakon što je 2007. godine sonda Novi horizonti došla do Jupitera na daljini od 2,3 milijuna kilometara, na Zemlju je poslala važne podatke o atmosferi, mjesecima i magnetosferi te planete. Nakon Jupitera, sonda se uputila prema Plutonu kojeg je po prvi put uslikala u rujnu 2006. godine, a zatim i u srpnju 2013. godine kada je uslikala Pluton i njegov mjesec Charon kao dva pojedinačna objekta. Od 07.10.2014. nalazi se oko 334.000.000 km od Plutona i 4,578x109 km od Zemlje, a radio signali od sonde Novi horizonti do Zemlje putuju više od četiri sata. 

Ima li pored Plutona i drugih objekata za istraživanje? 

Svemirska sonda Novi horizonti sada će imati i nove zadatke. Istraživači koje predvodi John Spencer otkrili su tri moguća cilja, a svi su u hladnom klasičnom dijelu Kuiperovog pojasa. Jedna od njih nazvana je PT1, a teleskop Hubble ju je do sada uslikao još četiri puta. Na osnovu tih snimaka znanstvenici imaju dovoljno podataka iz kojih su zaključili da će sonda Novi horizonti moći proletjeti blizu objekta PT1. Sonda će morati preletjeti dodatnih milijardu kilometara dalje od Plutona kako bi došla do PT1, a potrošit će 35 % dostupnog goriva. 

Teleskop Hubble donosi podatke o pet novih objekata 

Znanstvenici su se dugo spremali na ovo otkriće. Kada je sonda poslana prema Plutonu,  planirano je da ima i drugi cilj – jedan od manjih objekata u Kuiperovom pojasu. Međutim, taj drugi cilj još uvijek nije bio pronađen. Suprotno očekivanjima, u Kuiperovom pojasu nalazilo se znatno manje malih objekata i ni jedan od njih ne bi bio dostupan sondi Novi horizonti. Znanstvenici nisu odustajali i izborili su se za korištenje teleskopa Hubble kako bi otkrili nove mete. Na samom početku istraživanja otkriven je PT1, kao i još četiri moguće mete. Dvije od njih nisu dostupne, ali preostale dvije je možda moguće doseći. Za PT1 pouzdano znaju da mu sonda može prići.

Objekt PT1 otkriven je 27. lipnja, a to je samo 11 dana nakon što je timu znanstvenika dopušteno da koriste teleskop Hubble. On je fotografiju snimio 26. lipnja. Pronalazak je automatski označen i potvrđen istog dana. Zasluge za otkriće dobivaju svi članovi tima. Hubble je snimio i dodatne fotografije 02., 03., 21. i 23. kolovoza kako bi potvrdio orbitu, a 22. 08. potvrđeno je da sonda Novi horizonti može doći do objekta. Od tada je pet nepovezanih analiza potvrdilo da je to točno. Znanstvenici su na raspolaganja imali i više nego dovoljno materijala. Naime, do sad je Hubble snimio 830 fotografija u dometu istraživanja, a pored toga ima još 100 dodatnih fotografija svih objekata otkrivenih do sada. Nije lako primijetiti blijede objekte koje traže. Fotografije sadrže milijun zvijezda koje su svjetlije od objekta PT1. 

Koliko će se sonda Novi horizonti približiti? 

Tim znanstvenika koji rade na ovom projektu moći će proizvoljno odabrati koliko se žele približiti objektu, a ograničava ih nedovoljno poznavanje puta orbite. Odabiranje te daljine zahtijevat će ravnotežu njihove želje za dobivanjem rezultata visoke rezolucije i inženjerskih ograničenja poput brzine kojom se letjelica može okrenuti kada bude najbliže ciljanom objektu. Ako objekt u promjeru ima 30 kilometara, kamera LORRI, koja ima najveću rezoluciju na sondi, na daljini od 60 000 kilometara bi dobila snimak od 100 piksela, a na daljini od 6 000 kilometara dobila bi snimak od 1000 piksela. Ovaj objekt će pratiti u razdoblju između listopada i prosinca 2015. godine. 

Hoće li bas PT1 biti odabran? 

Ovaj objekt još uvijek nema svoje službeno ime. Naziva ga se „1110113Y“ na stranici teleskopa Hubble, a članovi tima koji rade na sondi Novi horizonti zovu ga „PT1“. Očekuje se da će dobiti službeno ime prije siječnja 2019. godine, kada će Novi horizonti proći pored njega. Još uvijek je moguće da će se PT2 i PT3 pokazati poželjnijim metama za sondu. Oba objekta su malo svjetlija od PT1, što znači da su vjerojatno i veći. Nažalost, nije moguće da sonda Novi horizonti dođe do svih njih, nego će se zbog ograničene količine goriva odabrati samo jedan objekt. 

Što znamo o objektu PT1? 

Jedan je od klasičnih hladnih objekata Kuiperovog pojasa. Ima drugačiju povijest od Plutona. Pluton je član populacije objekata u Kuiperovom pojasu čije su se orbite mijenjale kada je Neptun išao prema van i tako njih raspršio. Pluton sada ima nagnutu i eliptičnu orbitu koja je zaključana u rezonanciji s Neptunom, tako da Pluton oko Sunca kruži dva puta za svaka tri puta kada to učini Neptun. Nasuprot tome, klasični hladni objekti vjerojatno nikada nisu bili ovako razbacani. Stoga, PT1 bi mogao biti prastari, hladni objekt koji se nikada nije zagrijavao, a ostatak je Sunčevog sustava.

S druge strane, procjenjuje se da u promjeru ima 30 do 45 kilometara, te znanstvenici misle da većina objekata te veličine nije praiskonska, nego da su zapravo dijelovi nastali sudaranjem drugih velikih objekata, što bi ih učinilo mlađima. Bez obzira na točan odgovor, njegova veličina i pozicija orbite znače da izgleda znatno drugačije od Plutona te je stoga vrlo zanimljiv i uvjereni smo da će dati mnoštvo novih informacija.

Izvori: Planetary.org

Možda će vas zanimati