Svemir i vrijeme

Uspješno okončana testna misija svemirske letjelice LightSail

A.H.

Testna misija Lightsaila u organizaciji neprofitne udruge Planetary society uspješno je okončana nakon što je ispunjen primarni cilj razvijanja solarnog jedra u niskoj Zemljinoj orbiti, izjavio je menadžer misije. Tijekom preleta iznad stanice na Zemlji finalni dio fotografije koja pokazuje razvijena svjetlosna jedra primljen je na Zemlju. Fotografija potvrđuje da su se jedra razvila, što je bio krajnji cilj eksperimenta namijenjenoga da poploči put novom letu LightSaila u 2016.

Eksperiment je počeo 20. svibnja lansiranjem iz Cape Canaverala na United Launch Alliance Atlas 5 raketi. Letjelica je pretrpjela softverske probleme, dva gubitka signala i neočekivano ponašanje baterije prije uspješnog razvijanja jedra 6. lipnja.

Tim iza solarnog jedra trenutno pokušava preuzeti fotografiju snimljenu drugom kamerom prije nego letjelica uđe u Zemljinu atmosferu. S obzirom na to da je letjelica bila direktno između Sunca i Zemlje na dan snimanja fotografije tim vjeruje da se na njoj nalazi i pogled na Zemlju.

Inženjeri sada namjeravaju dodatno izvući krakove jedara da bi podigli njihovu napetost i dodatno izravnali valovit Mylar. Tim će analizirati sve fotografije jedra i rezultate tenzije u pripremi idućeg leta, kada će Lightsail biti lansiran u visoku Zemljinu orbitu te koristiti sunčevu svjetlost za pogon.

Povijest svjetlosnog jedrenja

1607. na nebu iznad Europe pojavio se komet. Astronom Edmond Halley kasnije će otkriti orbitalni period kometa od 75 godina i predvidjeti njegovu ponovnu pojavu 1759., ali tada je to bio samo običan komet. Među njegovim promatračima bio je i 36-godišnji njemački astronom Johannes Kepler. Zanimalo ga je što uzrokuje raspršivanje kometova repa. Pretpostavio je da sunčeva svjetlost zagrijava komet i oslobađa materijal s njegove površine.

Iako Kepler nije mogao dokazati svoju hipotezu, bila je to duboka i točna opservacija. Interakcija sunčeva svjetla s nebeskim objektom navela je Keplera na vjerovanje da bi jednoga dana baš kao što jedro s jedrenjaka hvata vjetar, svemirsko jedro moglo hvatati sunčevu svjetlost. U pismu Galileo Galileiju 1608. Kepler je napisao da bi ljudi jednoga dana mogli koristiti tu tehnologiju da postave kurs prema zvijezdama: „Daj brodove i jedra prilagođena nebeskim povjetarcima i naći će se netko tko će jedriti čak i tom prazninom.“

Keplerova ideja dobila je potvrdu 1865. kada je James Clerk Maxwell dokazao da je svjetlost sačinjena od diskretnih paketa energije nazvanih fotonima. Fotoni imaju energiju i momentum koji se transferira na druge objekte. Kada foton udari o reflektivnu površinu poput one solarnog jedra gurne ju naprijed. U svibnju 1951. električni inženjer Carl Wiley iznio je ideju solarnog jedra nalik padobranu s radijusom od četiri kilometra i površinom od 61 četvornog kilometra. Ideja je bila toliko nevjerojatna da ju je objavio u časopisu znanstvene fantastike, Astounding Science Fiction, i to pod pseudonimom.

Učitaj još...

Možda će vas zanimati