ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Alternativna goriva konačno i za zrakoplove?

Skupina istraživačkih instituta je, zajedno s nekolicinom tvrtki, u sklopu SOLAR-JET projekta objavila da je pronašla rješenje jednoj od najvećih prepreka takozvanog 'održivog' svijeta – pogonsko gorivo za zrakoplove koje ne ispušta ugljik u atmosferu.

Za razliku od kopnenog prijevoza, gdje su električni vlakovi već dugo standard, a hibridni i električni automobili polako uzimaju sve veći udio na tržištu automobila, zračni prijevoz još se uvijek uspješno ‘odupire’ korištenju alternativnih vrsta goriva.

Iako je korištenje bio-goriva u zrakoplovima uspješno demonstrirano u više navrata, još se uvijek takvo pogonsko gorivo, koje (praktički) ne bi pridonosilo zagađenju okoliša, nije uspjelo nametnuti kao standard. Stoga ne čudi da je, tim više što je zračni promet najbrže rastući čimbenik klimatskih promjena, razvoj zelenih i bio-goriva za korištenje u zrakoplovima od velike važnosti i predstavlja veliki izazov daljnjeg napretka.

UOP, međunarodna tvrtka koja se, između ostalog, bavi i preradom nafte i plina, još je 2008. imala bio-gorivo koje je uspješno korišteno prilikom testnih letova zrakoplova. Ova je tvrtka, u suradnji sa vladom SAD-a, te različitim tvrtkama, uključujući i Boeing, razvila takozvano Honeywell Green Jet Fuel, bio-gorivo koje se dobiva iz prirodnih ulja i otpada. Kako je i pokazano testnim letovima, korištenje ovog goriva ne zahtijeva nikakve modifikacije zrakoplova, a može dovesti do 85%-tne redukcije oslobađanja ispušnih plinova. 

No, kako tvrdi Andreas Sizmann iz Bauhaus Luftahrta, potrebna su nam nova, takozvana ‘drop-in’ rješenja (rješenja koja se mogu koristiti zajedno s postojećim gorivom).  "Vođen problemima opskrbe i zagađenja okoliša, sektor zrakoplovnog prometa zahtijeva nova rješenja. On zahtijeva alternativna goriva koja se mogu koristiti zajedno s današnjim gorivima - 'drop-in' rješenja."

Današnje gorivo za zrakoplove dobiva se preradom nafte, ali sadrži i mnoge dodatke kako bi zadovoljilo sigurnosne uvjete. Osnova tog goriva je kerozin, ugljikovodična zapaljiva tekućina, koja se dobiva iz nafte. U nadi da će razviti gorivo koje neće ispuštati ugljikov dioksid, Europska Unija pokrenula je SOLAR-JET projekt, kojemu je cilj dobivanje kerozina uz pomoć sunčeva zračenja.

Proces dobivanja kerozina sastoji se od dva koraka. U prvom koraku, ugljični dioksid i voda bivaju pretvoreni u mješavinu ugljičnog i vodikovog monoksida (eng. syngas) korištenjem koncentrirane sunčeve svjetlosti i posebnih katalizatora. U drugom koraku, za pretvaranje te mješavine u kerozin, koristi se dobro poznati Fischer-Trosch process. 

Ovaj je projekt još uvijek u fazi dokazivanja koncepta pa nije poznato po kojoj bi cijeni bilo moguće proizvesti ovo gorivo. No, problem ovog novog goriva je taj što i dalje koristi kerozin kao osnovu. Jedina razlika u odnosu na danas korišteno gorivo je u načinu dobivanja kerozina. Stoga, koliko god je vijest o mogućnosti proizvodnje kerozina iz ugljičnog dioksida, koje posljedično ne bi emitiralo taj plin, odlična vijest, ostaje činjenica da sagorijevanje kerozina rezultira nekim drugim stakleničkim, također visoko-nepoželjnim plinovima. Dugoročno rješenje je, stoga, korištenje bio-goriva, iako su i rješenja poput ovog, predstavljenog od sudionika SOLAR-JET projekta, svakako zanimljiva i važna u borbi protiv zagađenja okoliša.

Još jedno, drugačije rješenje problemu zagađenja okoliša od strane zrakoplovne industrije nedavno je najavio Boeing, koji je objavio kako radi na analizi primjenjivosti takozvanog zelenog dizela u zrakoplovnom prijevozu. “Dozvola korištenja zelenog dizela u zrakoplovima značila bi prekretnicu u stvaranju cjenovno prihvatljivog i održivog tržišta goriva za zrakoplove”, rekao je James Kinder iz Boeinga. “Mi danas surađujemo s parterima iz industrije i zrakoplovnom zajednicom kako bismo omogućili primjenu ovog inovativnog rješenja i smanjili ovisnost industrije o fosilnim gorivima.”

Valja ovdje napomenuti kako zeleni (obnovljivi) dizel nije isto što i bio-dizel. Ova su dva goriva različitog kemijskog sastava, a olakotna okolnost zelenog dizela je ta što se može koristiti u bilo kojem dizel motoru, pritom emitirajući do 50% manje ugljičnog dioksida od standardnog dizela.

Iz kojih se god razloga danas ulaže u razvoj goriva koja će ispuštati manje štetnih plinova nego što to čine današnja goriva, dobro je da se ulaže jer je problem stakleničkih plinova jedan od najvećih izazova današnjice. Ironično je pak to što smo, tom problem, uvelike pridonijeli i mi sami svojim djelovanjem. No, kako god da bilo, taj problem postoji i na njemu treba raditi. Ne samo automobilska i zrakoplovna industrija, već i svi ostali koji tu mogu i moraju reagirati.

Na kraju ostaje vidjeti i kako će politika reagirati na razvoj novih tehnologija proizvodnje goriva. Pokazalo se dosad već mnogo puta (primjera radi, spomenimo slučaj hibridnih i električnih automobila) kako lobiji i politika imaju veliki i često negativni utjecaj na proboj novih tehnologija pa ostaje pitanje koliko brzo će bio- i zelena goriva trebati prije nego se počnu koristiti kao standard.

Izvor: IflSci, Uop, Boeing

Podijeli.