ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Virtualni okusi koje kreira elektroda na jeziku nekaloričan način uživanja u hrani?

Prije: Ali u istom trenutku kad mi je gutljaj čaja, izmiješan s mrvicama kolača, dotakao nepce, ja uzdrhtah. I tad mi na jednom pred očima iskrsne uspomena. Taj okus pripada komadiću Madelaine koji mi je u Combrayu, u nedjelju ujutro, davala tetka Leonie kad bih došao u njenu sobu… Miris i okus; premda nježniji… čuvaju u sebi sjećanje, očekivanje i nadu, i kraj ruševina svega drugoga, na svojim sitnim, jedva zamjetljivim kapljicama, nepokolebljivo nose cijelu zgradu uspomena. (M. Proust: U potrazi za izgubljenim vremenom)

Sada: Približavam ustima šalicu toplog kakaa. Pogađa me slatkasti miris. A okus je smirujući, ne postoje problemi, podsjeća me na blagu užurbanost u kući prije odlaska u školu.

Ubuduće:
Stavljam elektrodu na svoj jezik. Na računalu biram okus vruće čokolade. Sa šlagom. I čokoladnim mrvicama. Nikada nisam uistinu probala tu hranu. Ali nema veze okus je savršen. Em je slatko, em ne deblja!

Ovaj prizor doživljaja okusa iz budućnosti nije ideja za nutricionistički SF-roman, sam vremenski prilog isto tako nije posve točan; uređaj će za širu primjenu trebati pričekati neki trenutak u budućnosti, ali elektroda koja se stavlja na jezik zaista postoji u sadašnjem trenutku i to u rukama znanstvenika iz Singapura. Tim koji predvodi Nimesha Ranashinge je na ACM Multimedia conference u Barceloni predstavio srebrnu elektrodu koja se pričvrsti na jezik i simulira poznate okuse: slatko, slano, kiselo i gorko. Dakle, moguće je osjećati okuse bez stvarnog unošenja hrane u organizam.

Elektroda oponaša normalne fiziološke procese i podražuje receptore koji se nalaze na okusnim pupoljcima na jeziku. Receptori se podražuju blagim promjenama električnog potencijala i temperature. Bitno je da je cijeli proces neinvazivan. Sam uređaj je pomalo nezgrapan, ali rade na osmišljavanju funkcionalnog i modernog dizajna.

I ako počnemo razmišljati kako ovaj uređaj još više potiče računalni i foteljski način života, isključivši čak i pokoje ustajanje i šetnju do kuhinje kako bi se zadovoljila potreba za slatkim; možda smo se ipak malo zaletjeli jer znanstvenici napominju iskoristivost uređaja u medicinske svrhe.



Smatraju da bi dijabetičari pomoću uređaja mogli lakše podnositi ograničenja u prehrani, osobito ona koja se tiču slatkih namirnica. Stavljanjem elektrode na jezik mogli bi uživati u slatkome bez stvarnog jedenja kolača. Uz to, pacijentima kojima je osjetilo okusa oštećeno zbog kemoterapije uređaj bi pomogao u regeneraciji osjetila. Općenito bi uređaj smanjio unos hrane pa time i broj pretilih i sve zdravstvene komplikacije koje višak kilograma nosi sa sobom. Jennifer Cornish napominje da bi uz pomoć uređaja ljudi unosili manje slatkih pića za koje smatra da mogu uzrokovati promjene na mozgu koje dovode do Alzheimerove bolesti.

Uz hvalevrijedne ideje koje bi doprinijele kvaliteti života pojedinaca ipak se spominje iskorištavanje uređaja na način koji bi doprinosio statičkom načinu života i doživljavanju užitaka na što jednostavniji, brži a sada i sigurniji način. Primjer za to su računalne igre. Kao nagradu za dobro obavlja zadatak igrači bi osjetili slatki okus ili pak onaj osvježavajući kao što je menta. Ako im pak padne koncentracija i ne uspiju doći do sljedeće razine osjetit će okus gorčine.

Na TV-u je velika ponuda kulinarskih emisija ali mi ne možemo pripravljati sva ta jela jer smo u manjku s vremenom, posuđe se neće samo oprati , gdje da nabavim planinsku breskvu ali to više neće biti problem jer ćemo sada moći uživati u svim okusima koje pripravljaju poznati kuhari uz pomoć srebrne elektrode ispred televizora. Znanstvenici su svjesni da doživljaj samog okusa nije potpun pa zato razmišljaju i o tome kako da simuliraju teksturu hrane.

Naprava i ideja su zanimljive, ali se postavlja pitanje korištenja i u koje svrhe s kojom dozom. Primjer je sveprisutnije virtualnosti, nestvarnosti i neopipljivosti. Stvaramo sjećanja na temelju nepostojećega. I gubi se granica između stvarnosti i sna. Ali koliko god bilo zabavno sanjati da se nalazimo u Charliejevoj tvornici čokolade ili da izrađujemo kuću po nacrtima koje su napravili Ivica i Marica ipak se volimo probuditi ujutro gdje nas čeka stvarnost. Držeći šalicu talog kakaa ili kave.

Izvor: NewScientist

Podijeli.