ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Deset zanimljivosti o ljudskom umu

Mnogo toga što ne razumijemo sami o sebi u stvari je u našim glavama. Mozak je zbunjujuć organ, kao i sama pitanja o životu i smrti, svijesti, snu… Što znamo i što ne znamo o našim glavama?

Svijest
Nakon buđenja ujutro vidimo sunce kako izlazi, čujemo ptice kako cvrkuću, sretni smo kada osjetimo svježi jutarnji zrak na licu. Drugim riječima, svjesni smo. Ova kompleksna tema muči znanstvenike od pamtivijeka. Neuroznanstvenici tek odnedavno smatraju svijest realnim predmetom istraživanja. Najveća je zagonetka objasniti kako iz procesa u mozgu nastaje subjektivno iskustvo. Do sada su znanstvenici uspjeli samo postaviti mnoga pitanja, a za odgovorima se još uvijek traga.

Duboko smrzavanje
Vječni život svakako nije stvarnost, ali pionirsko područje krionike moglo bi nekima podariti dva života. Krionički centri poput Alcor Life Extension Foundation u Arizoni, posthumno spremaju tijela u bačve punjene tekućim dušikom pri temperaturi od -195 stupnjeva.

Ideja u pozadini jest da se osobe umrle od neizlječive bolesti mogu odmrznuti i ponovo oživjeti u budućnosti kada se za tu bolest nađe lijek. Tako je i tijelo baseball legende Teda Williamsa spremljeno u jednom od zamrzivača. Kao i ostala tijela, okrenuto je naglavce. Time se osigurava da mozak ostaje uronjen u tekućinu i u slučaju pukotine u bačvi. Niti jedno tijelo dosad nije odmrznuto jer ta tehnologija trenutno ni ne postoji. Primjerice, ako se tijelo ne odmrzne na točno odgovarajućoj temperaturi stanice bi se mogle zalediti i puknuti u komadiće.

Tajna smrtnosti
Vječni je život rezerviran samo za hollywoodske filmove, no zašto ljudi uopće stare? Rođeni smo opremljeni raznim oruđem za borbu protiv bolesti i ozljeda. Ipak, kako starimo ti mehanizmi postaju manje učinkoviti. Smanjuje se naša otpornost k ozljedama i stresu. Teorije o uzrocima starenja mogu se podijeliti u dvije kategorije – kao i druge karakteristike, starenje bi moglo biti dio ljudske genetike i na neki je način blagotvorno. Nasuprot tome, manje optimistično zvuči kako starenje nema svrhu te je rezultat oštećenja stanica koje se događa tijekom života.

Nekolicina istraživača ipak smatra kako će znanost jednom uspjeti odgoditi starenje barem toliko da udvostruči životni vijek. Starenje se objašnjava i skraćivanjem telomera u stanicama. Zanimljivo je istraživanje pokazalo kako redovita meditacija dovodi do povećanja aktivnosti enzima telomeraze i to od 30% u odnosu na kontrolnu grupu. To je popraćeno i boljim psihičkim funkcioniranjem sudionika. Iako izravnu vezu tek treba potvrditi, moguće je kako je ideja mladolikog mudraca koji meditira pod drvetom bliže stvarnosti nego što se činilo.

Nasljeđe nasuprot okolini
U dugoj bitci koju znanstvenici vode o pitanju utjecaja gena i okoline na naše misli i osjećaje sve je više dokaza da je važno ili samo jedno ili oboje. Istraživanja pojedinačnih gena ukazuju na mnoge ljudske osobine nad kojima imamo malo kontrole, no ipak, golem je utjecaj vršnjaka i odgoja na sve što radimo i što jesmo. Možda je najprikladniji odgovor na dilemu da je utjecaj gena na ponašanje 100%, dok je utjecaj okoline na ponašanje također 100 %.

Zadirkivanje mozga
Smijeh je jedno od ponašanja koje najmanje razumijemo. Otkriveno je kako se za vrijeme smijanja aktiviraju tri dijela mozga – dio zadužen za mišljenje kojim shvaćamo šalu, dio zadužen za pokret koji aktivira mišiće te emocionalni dio koji stvara osjećaj lagane vrtoglavice. Ipak, ostaje nepoznato zašto se jedna osoba smije budalastim šalama a druga tijekom horor filma.

John Morreall, pionir u istraživanju humora na College of William and Mary, otkrio je kako je humor zaigrani odgovor na nedosljednosti, priče koje ne slijede konvencionalna očekivanja. Drugi stručnjaci naglašavaju kako je smijeh način signaliziranja da je nešto učinjeno iz zabave. U svakom slučaju, kada se smijemo osjećamo se bolje.

Staza pamćenja
Neka je iskustva, poput prvog poljupca, teško zaboraviti. Kako uopće pamtimo takve osobne epizode? Pomoću tehnika neurooslikavanja, znanstvenici otkrivaju mehanizme odgovorne za stvaranje i skladištenje sjećanja. Saznali su kako se hipokampus, unutar sive tvari mozga, ponaša kao memorijska kutija. Ipak, manjka mu razlikovanje između stvarnih i lažnih sjećanja – oba aktiviraju slične regije mozga. Kako bi razlikovali lažne od stvarnih sjećanja, znanstvenici od sudionika traže dosjećanje u kontekstu, što je mnogo teže ako se događaj nije zaista dogodio.

Kontrolna soba
Unutar hipotalamusa, suprahijazmatska jezgra, odnosno naš biološki sat, programira tijelo na ritam od 24 sata. Očita posljedica cirkadijurnog ritma je ciklus budnosti i spavanja ali naš biološki sat također utječe i na probavu, tjelesnu temperaturu, krvni tlak i proizvodnju hormona. Pokazano je da intenzitet svjetlosti može pomaknuti sat unaprijed ili unatrag preko regulacije melatonina. Rasprave se vode oko pitanja može li se dodatcima melatonina spriječiti jet-lag.

Fantomski osjeti
Procjenjuje se kako 80 % osoba s amputiranim udovima osjećaju toplinu, svrbež, pritisak i bol iz uda koji im nedostaje kao da je on još uvijek dio njihovog tijela. Za ovaj fenomen, poznat kao 'fantomski ud', postoje dva objašnjenja.

Moguće je da živci stvaraju nove veze s leđnom moždinom te nastavljaju slati signale kao da je ud nedirnut. Druga je mogućnost da je mozak organiziran tako da funkcionira kao da je cijelo tijelo nedirnuto, odnosno da sadrži plan cijelog tijela i svih njegovih dijelova. Rezultati novih istraživanja daju prednost prvoj teoriji, naime pokazano je kako se reprezentacije amputirane ruke u mozgu ne razlikuju od reprezentacija ruku kod zdravih osoba. Točnije, odgovori mozga kod osoba koje izvještavaju o najjačoj fantomskoj boli ne razlikuju se od odgovora osoba s nedirnutim rukama. Količina sive tvari u djelu mozga odgovornim za reprezentaciju amputirane ruke ipak se smanjila u odnosu na zdrave osobe, no bol je bila jača kod onih kojima je degeneracija tog dijela mozga bila manja.

Drijemanje
Od voćne mušice, preko tigra do čovjeka. Nitko nije pošteđen potrebe za spavanjem. Spavanje je toliko važno da tako provodimo preko četvrtine našeg života. Usprkos tome, razlozi za san ostaju nepoznati. Ono što znanstvenici znaju bez sumnje jest da je spavanje neophodno za preživljavanje sisavaca. Nedostatak sna može dovesti do promjena raspoloženja, halucinacija, a u ekstremnim slučajevima i smrti. Razlikujemo dva stanja spavanja – NREM (non- rapid eye movement)i REM (rapid eye movement). Prilikom NREM spavanja mozak pokazuje nisku metaboličku aktivnost, dok je tijekom REM-a mozak vrlo aktivan. Neki znanstvenici smatraju da NREM služi odmaranju tijela i čuva energiju, slično hibernaciji. REM spavanje možda pomaže organizaciji pamćenja, no to nije čvrsto dokazano jer snovi u REM fazi ne koreliraju uvijek sa sjećanjima.

Slatki snovi
Pitamo li sto ljudi što sanjaju, dobit ćemo i sto različitih odgovora. Znanstvenici tek otkrivaju svu tajnovitost snova. Jedna je mogućnost da sanjanje mozgu služi kao vježba tako što stimulira aktivnost sinapsi između moždanih stanica. Druga je teorija da ljudi sanjaju o zadacima i emocijama o kojima se nisu taj dan pobrinuli te da taj proces pomaže učvrstiti misli i sjećanja. Općenito, znanstvenici se slažu da sanjamo tijekom najdubljeg REM spavanja.

Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Brain, pokazuje kako je sanjanje moguće i kod ljudi kojima je mozak 'prazan'. Riječ je o pacijentima s autoaktivacijskim deficitom. Njega uzrokuju bilateralna oštećenja bazalnih ganglija te ga karakterizira apatija, manjak spontanih misli i samoinicijativnog ponašanja. Upitate li pacijenta s AAD-om o čemu razmišlja on će vam odgovoriti kako nema misli. Zanimljivo je kako je istraživanje pokazalo da takvi pacijenti uredno sanjaju. Ovaj nalaz ide u prilog bottom-up teoriji koja predlaže da snovi započinju u nižim područjima mozga - moždanom deblu - iz kojih impulsi dolaze do kore velikog mozga te rezultiraju emocionalnim i senzornim elementima sanjanja. Ipak, snovi u pacijenata su se pokazali kao manje kompleksni u odnosu na kontrolne te izgleda kako se impulsi iz nižih dijelova moraju interpretirati u višim kortikalnim područjima što rezultira potpunim procesom sanjanja. 

Izvor: Live ScienceOxford University Press (OUP)University of Oxford, Time

Podijeli.