ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Imamo li slobodnu volju?

Svatko od nas se sigurno barem jednom u životu zapitao imamo li slobodnu volju ili su sve naše odluke i postupci već predodređeni.

Stoga se tim znanstvenika iz Centra za računalnu neuroznanost Bernestein bolnice Charité, pod vodstvom prof. dr. Johna-Dylana Haynesa i zajedno s prof. dr. Benjaminom Blankertzom i Matthiasom Schultze-Kraftom s Tehničkog Sveučilišta u Berlinu, odlučio pozabaviti ovim problemom.

Pozadina ovih novih eksperimenata leži u debati o svjesnoj volji i determinizmu u odlučivanju, koja privlači istraživače, psihologe, filozofe, ali i široku javnost još od 1980.-ih godina. Prvi koji je proučavao ovaj fenomen bio je Benjamin Libet. On je proučavao narav moždanih procesa kod ispitanika tijekom svjesnog odlučivanja. Pokazao je kako svjesne odluke pokreću nesvjesni moždani procesi, a ne naša svijest te kako valovi moždane aktivnosti, tzv. „potencijal spremnosti“, mogu biti zabilježeni čak i prije nego što je ispitanik donio svjesnu odluku. Postojanje takvih pripremnih moždanih procesa smatralo se dokazom „determinizma“, prema kojem je slobodna volja ništa doli iluzije.

Služeći se najmodernijim tehnikama mjerenja, znanstvenici su sada testirali sposobnost ljudi da zaustave planirane pokrete jednom kada se potencijal spremnosti za neki pokret aktivira.

„Cilj našeg istraživanja bio je da saznamo znači li prisutnost ranih moždanih valova da je svako daljnje odlučivanje automatsko, odnosno da nije pod svjesnom kontrolom, odnosno može li osoba opozvati odluku.“, objasnio je Haynes.

Znanstvenici su od ispitanika tražili da računalo „izazovu na dvoboj“ kako bi pratili njihove moždane valove tijekom igrice služeći se elektroencefalografom (EEG-om). Posebno namješteno računalo tada je dobilo zadatak da koristeći podatke EEG-a predvidi kada će se ispitanik pomaknuti. Cilj je bio da računalo taktički nadigra igrača, a to je postignuto manipuliranjem igre u korist računala čim je mjerenje moždanih valova pokazalo da se igrač namjerava pomaknuti.

Sposobnost ispitanika da izbjegnu da se na osnovu njihovih moždanih procesa predvidi što će napraviti bio bi dokaz da mogu zadržati kontrolu nad svojim postupcima mnogo duže nego što se smatralo, a to je upravo ono što su znanstvenici uspjeli pokazati.

„Odluke neke osobe nisu u vlasti nesvjesnih i ranih moždanih valova. Osoba se može aktivno umiješati u proces odlučivanja i prekinuti pokret. Prije su ljudi navodili pripremne moždane signale kao dokaze protiv slobodne volje. Naše je istraživanje sada pokazalo da je sloboda mnogo manje ograničena nego što se prije smatralo. Ipak, u procesu odlučivanja postoji nešto što se zove „točka bez povratka“, nakon koje opoziv pokreta više nije moguć.“, zaključio je Haynes.

Znanstvenici navode kako planiraju daljnja istraživanja kojima će istraživati složenije procese odlučivanja.

Izvor: Tehničko Sveučilište u Berlinu, Centar Bernestein za računalnu neuroznanost bolnice Charité

Podijeli.