Um i mozak

Sjećanjima se može upravljati

Irena Mrnjavac

Sjećanja se često čine nejasna, ali mozak ih stvara i uništava vrlo precizno. Još uvijek eksperimentalni rezultati iz 2014. godine su pomogli znanstvenicima da bliže razumiju kako mozak upravlja sjećanjima kako bi shvatio svijet oko sebe.

Rezultati imaju i praktičnu upotrebu. Naime, odvajanjem postupka stvaranja sjećanja, znanstvenici će na kraju možda moći djelovati u slučajevima kada loša sjećanja postanu problematična. „Sada to možda zvuči kao znanstvena fantastika", kaže neuroznanstvenik Susumu Tonegawa sa MIT-a. Ali, u nekoliko narednih desetljeća, znanstvenici i liječnici bi mogli razviti metode kojim bi se moglo doći do određenih dijelova mozga kako bi se olakšala loša sjećanja koja mogu doprinijeti problemima kao što su posttraumatski stresni poremećaj i depresija, kaže on.

Ove su godine Tonegawa i njegove kolege loša sjećanja miša pretvorili u dobra. Oslanjajući se na tehniku koja se naziva optogenetika, istraživači su odabrali živčane stanice u kojima su se nalazila loša sjećanja na šok koji za miša nastane pri udarcu noge od pod. Ta označena mjesta su istraživačima omogućila da prizovu loša sjećanja u bilo koje vrijeme tako što su svjetlo lasera usmjerili na stanice ugrađenim optičkim vlaknima.

Prizivanjem loših sjećanja kad su muški miševi bili u ugodnim situacijama (u ugodnom društvu ženki), istraživači su izdvojili „žalac" iz nekada traumatskog sjećanja. Slično tome, istraživači su ukaljali lijepo sjećanje tako što su ga prizvali kada su miševi bili šokirani.

Stanice kojim su znanstvenici upravljali kako bi promijenili sjećanje nalazile su se točno u hipokampusu, dijelu mozga koji je dio raznih vrsta uspomena. Jedan primjetan primjer dolazi iz dijela hipokampusa koji se zove „stanice mjesta" koje skupljaju precizne fizičke lokacije. Otkriće tih stanica Johnu O'Keefeu sa Sveučilišta u Londonu ove je godine pomoglo da dobije Nobelovu nagradu u području psihologije i medicine.

Sjećanje i zaboravljanje

Dok su određene vrste stanica hipokampusa važne za sjećanje, druge bi možda mogle biti važne za zaboravljanje, kako je otkriveno na provokativnoj studiji provedenoj nad miševima. Za razliku od mnogih drugih dijelova mozga, hipokampus stalno proizvodi mnoštvo novih živčanih stanica ili neurona, posebno za ranog života. Ali, kako točno te nove stanice doprinose sjećanju nije sasvim jasno. Nova studija ukazuje na to da bi u ranom stadiju navala novih stanica mogla narušiti stabilnost sjećanja, što bi moglo objasniti zašto se ljudi, štakori i ostale životinje ne sjećaju svog ranog djetinjstva.

Mladi miševa koji su liječeni tako da proizvode manje neurona bolje su se sjećali prostorije u kojoj su doživjeli šok, nego što je to bio slučaj kod mladih miševa koji su proizveli normalno veliku količinu neurona, otkrila je Sheena Josselyn iz Bolnice za djecu u Torontu, uz pomoć svojih kolega. Velik broj proizvedenih neurona miševe je učinio više zaboravnim. Nasuprot tome, mladi zamorčadi i degua, glodavaca čiji mozak ne proizvodi nove neurone u ranom dijelu života, nisu pokazali znakove amnezije.

Novi neuronu mogu izgurati od ranije postojeće strukture koje sjećanja drže na mjestu, što kod životinja uzrokuje zaborav. Kad broj tih novih neurona spadne, struktura u mozgu koja upravlja sjećanjima može postati stabilnija i sposobnija za stvaranje dugotrajnih sjećanja.

Sjećanjem se uglavnom upravlja kod životinja u laboratorijima, njima se genetički može upravljati i mogu im se davati lijekovi kojima se mijenja rad moždanih stanica. Suprotan primjer nalazimo u maloj studiji nad ljudima koji pate od depresije, a primili su elektrokonvulzivnu terapiju. Električni udar oslabio im je sjećanja koja su prizvali prije liječenja, otkrili su članovi tima koji je predvodio Marijn Kroes.

Malo je vjerojatno da će se elektrokonvulzivno liječenje koristiti u liječenju ljudi koji pate od nametljivih negativnih sjećanja. Liječnici ne mogu posebno upravljati neuronima koji čuvaju sjećanja ili posebno povećati ili smanjiti broj novih neurona u ljudi. Ali, znanstvenici rade na novim tehnikama koje bi na kraju liječnicima mogle omogućiti da iskoriste taj postupak sjećanja i poprave ga kada se ošteti, kaže Tonegawa.

Izvor: SciNews

Možda će vas zanimati