ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Ljubav VS vezanost - odnos između ljubavi, vezanosti i straha od samoće

Često možemo biti svjedoci toga da emocionalne veze sputavaju ljude. Osim drame, o kojoj sam pisala u prethodnom postu, osnovni uzrok toga je vezanost koju mnogi miješaju s pojmom ljubavi.

Činjenica je da ljubav postaje vezanost zato što partneri u emocionalnoj vezi nikada niti nisu iskušavali ljubav. Mnogi ljudi se obmanjuju i vjeruju da iskušavaju ljubav, ali zapravo iskušavaju vezanost. Većina kad god se zaljubi prije ili kasnije otkrije da su postali instrument svom partneru ili partnerici i da su izgubili svoju slobodu i neovisnost. Tada se počinju javljati veliki problemi.

Pogledajmo to iz ovog kuta. Prisjetite se trenutka kad ste prekinuli odnos s nekom osobom. A sada se prisjetite kako ste se osjećali zbog toga? Vjerojatno ste u početku osjećali iznimno jaku bol koja je bila prouzrokovana dubokom tugom i ljutnjom. Međutim, ispod te boli vrlo vjerojatno ste osjećali i svojevrsno olakšanje. Postali ste svjesni slobode u sebi, kao da vam je teret pao s leđa. Na površini ste možda razmišljali da nećete moći živjeti bez te osobe, ali duboko u sebi osjećali ste olakšanje koje vas je vjerojatno i malo zbunjivalo. Upravo se ovo događa svima nakon prekida. Osnovno pitanje glasi - zašto?

Kad ljubav postane vezanost, ona postane teret zbog kojeg se ljudi duboko u sebi osjećaju kao da su u zatvoru. Iako žele ostati u odnosu, duboko u sebi osjećaju 'gušenje' i zasićenje. Svaki odnos koji se bazira na vezanosti u sebi krije jednu zamku, a to je da od ljudi stvara robove. Iako ljudi žele biti slobodni, rijetko tko zapravo ima hrabrosti živjeti tu slobodu, jer sloboda uključuje samoću. Da bi netko mogao prihvatiti i živjeti svoju slobodu, tada mora prihvatiti i to da može biti sam.

Međutim, ljudi ne mogu biti sami zato što se boje vlastite samoće. Zbog toga traže nekoga, kako bi pobjegli od straha od samoće. Nažalost, velik broj odnosa ne bazira se na zaljubljenosti, već upravo na strahu od samoće. Ljudima često postane dosadno s njima samima, jer ne vide nikakav smisao u tome što dovodi do dubokog osjećaja praznine.

Budući da jako velik broj ljudi, zbog straha od samoće, ne može živjeti za sebe, oni počinju živjeti za nekog drugog. Istu stvar čini i druga strana. Partner ili partnerica postaju njihov centar svijeta te centar svih akcija i zbivanja u njihovom životu. Ulazak u odnos zapravo predstavlja igru ljubavi koja u podlozi krije strah od samoće. U dubini te igre ljubavi krije se potreba za vezivanjem i odbacivanjem svoje slobode i neovisnosti, a s vremenom to i postaje realnost. Ako se sve zbroji i oduzme, postavlja se pitanje: jeste li uistinu zaljubljeni ili se samo bojite samoće? 

Podijeli.