ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Meditacija proizvodi dugotrajne promjene u emocionalnom procesuiranju u mozgu

Suprotno popularnom i neupućenom mnijenju, cilj meditacije nije umrtvljivanje ljudskog doživljajnog aparata, nego promjena načina na koji čovjek doživljava svijet. Uz mnogo napora i truda uviđamo da je um taj koji oblikuje sliku vanjskih okolnosti i prevodi je kao ugodnu ili neugodnu.

Ono čime je um u toj preobrazbi upravljan jesu emocije, a njih je, kazuju upućeni, meditacijskom praksom moguće bolje upoznati i razumjeti, što u konačnici znači i mogućnost kontroliranja negativnih te osnaživanje pozitivnih emocija.        

Novo istraživanje pokazalo je da sudjelovanje u osmotjednom treningu meditacije može imati izmjerive učinke na rad mozga, čak i kad se osoba ne nalazi u meditativnom stanju.

U izvještaju iz studenog, objavljenom u časopisu Frontiers in Human Neuroscience, istraživači Opće bolnice Massachusetts (Massachusetts General Hospital – MGH), Sveučilišta Boston (Boston University – BU)i nekoliko drugih istraživačkih centara također su pronašli razlike u učincima utemeljenima na specifičnom obliku prakticirane meditacije.

Dva različita tipa treninga
„Dva različita tipa treninga meditacije kojima su sudionici istraživanja bili podvrgnuti, pokazala su razlike u odgovoru amigdale – dijela mozga desetljećima znanog po važnosti u proizvodnji emocija – na slike emocionalnog sadržaja“ – kaže Gaëlle Desbordes, dr.sc., suradnica u istraživanju iz Centra za biomedicinsku slikovnu dijagnostiku Athinoula A. Martinos MGH-a (Athinoula A. Martinos Center for Biomedical Imaging) i Centra za računalnu neuroznanost i neuralnu tehnologiju BU-a (Center for Computational Neuroscience and Neural Technology), autorica spomenutog izvještaja.

„Ovo je prvi put da je pokazano kako trening meditacije utječe na emocionalno procesuiranje u mozgu i izvan meditativnog stanja.“

Nekoliko prethodnih istraživanja poduprlo je pretpostavku da trening meditacije poboljšava regulaciju emocija ispitanika. Iako su neurološka ispitivanja utemeljena na slikovnoj metodi (neuroimaging studies) pokazala da trening meditacije smanjuje aktivnost amigdale – moždane strukture poznate po ulozi u procesuiranju pamćenja i emocija – navedene su promjene promatrane za vrijeme meditacije sudionika. Aktualno istraživanje oblikovano je kako bi ispitalo pretpostavku o tome da trening meditacije može prouzročiti opću redukciju u odgovoru amigdale na emocionalne podražaje, izmjerivu metodom funkcionalne magnetske rezonancije – fMRI (functional magnetic resonance imaging).

Sudionici su bili uključeni u ispitivanje učinaka dvaju oblika meditacije na Sveučilištu Emory u Atlanti (Emory University). Zdrave odrasle osobe bez iskustva u meditaciji sudjelovale su u osmotjednim tečajevima, bilo u „meditaciji o punoj svjesnosti“ (mindful attention meditation) – najčešće ispitivanom obliku koji se fokusira na razvoj pažnje i svijesti o disanju, mislima i emocijama – bilo u „meditaciji o suosjećanju“ (compassion meditation), manje istraženom obliku, koji uključuje metode oblikovane kako bi razvile dobrohotnost i suosjećanje prema samome sebi te prema drugima. Kontrolna grupa sudjelovala je u osmotjednoj edukaciji o zdravlju.

Rezultati
U vremenu trajanja tri tjedna prije početka te tri tjedna nakon završetka treninga, dvanaest sudionika iz svake grupe odlazilo je u bostonski A. Martinos Centar na fMRI, gdje se primjenjuju najnapredniji uređaji te vrste. Snimanje mozga izvođeno je za vrijeme dok su volonteri promatrali niz od 216 slika, od čega 108 po sesiji – s prikazom ljudi u situacijama s pozitivnim, negativnim ili neutralnim emocionalnim sadržajem. Meditacija nije bila spominjana sudionicima u uputama prije snimanja te su istraživači naknadno potvrdili da volonteri nisu meditirali za vrijeme snimanja moždane aktivnosti. Sudionici su također ispunili upitnik o simptomima depresije i anksioznosti prije te nakon uključivanja u program.

U grupi „meditacije o punoj svjesnosti“ snimke mozga nakon treninga pokazale su smanjenje u aktivaciji desne amigdale prilikom odgovora na svaku od slika, podupirući pritom pretpostavku o tome da meditacija može poboljšati emocionalnu stabilnost i odgovor na stres. U grupi „meditacije o suosjećanju“ aktivnost desne amigdale također je smanjena u odgovoru na slike pozitivnog ili neutralnog sadržaja. No, među onima koji su izvijestili o češćem prakticiranju „meditacije o suosjećanju“ i izvan sesija treninga, aktivnost desne amigdale pokazala je tendenciju pojačanja u odgovoru na slike negativnog sadržaja – od kojih je svaka prikazivala neki oblik ljudske patnje. U kontrolnoj grupi nisu zamijećene značajne promjene kao ni promjene u aktivnosti lijeve amigdale ni u jednoj od grupa.

„Mislimo da ova dva tipa meditacije razvijaju različite aspekte uma.“ – objašnjava Desbordes. „Budući da je „meditacija o suosjećanju“ oblikovana kako bi povećala osjećaj suosjećanja, čini se razumnom pretpostavka o pojačanju odgovora amigdale prilikom izloženosti ljudskoj patnji. Porast u aktivaciji amigdale pokazao se korelirajućim sa smanjenjem depresije u grupi koja je meditirala o suosjećanju – što sugerira da porast suosjećanja prema drugima može biti blagotvoran i za samog pojedinca. Općenito uzevši, ovi su rezultati u skladu s osnovnom pretpostavkom o dugotrajnim i blagotvornim promjenama u radu mozga prouzrokovanim meditacijom, posebice na planu emocionalnog procesuiranja.“

Izvor: Massachusetts General Hospital

Podijeli.