ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Koja su tri najneugodnija zvuka i zašto se meškoljimo na neugodne zvukove?

Sluh je jedno od pet tradicionalnih osjetila u čovjeka te se njime svakodnevno koristimo u percepciji okoline i u komunikaciji s drugima. Osim ugodnih, umirujućih zvukova poput padanja kiše, žuborenja vode i dječjeg smijeha, postoje i neki zvukovi koje percipiramo kao neugodne i uznemirujuće.

Neugodni zvukovi izazivaju fizičke reakcije poput ježenja, meškoljenja, opće nelagode, ubrzanog disanja, porasta pulsa i tlaka te znojenja, čak i na samu pomisao na njih. Novo istraživanje je utvrdilo kako je najneugodniji zvuk na svijetu škripanje oštrice noža po staklenoj boci, čiji je autor dr. Sukhbinder Kumar sa Sveučilišta Newcastle i koje je objavljeno u stručnom časopisu Journal of Neuroscience. No, što neugodne zvukove čini takvima?

Istraživanje pokazuje da su zvukovi poput  škripanja krede po ploči ili već spomenutog škripanja oštrice noža po staklenoj boci, neugodni zbog povećane aktivnosti između dijelova mozga zaduženih za emocije i za sluh.  Studija objašnjava interakciju između slušnog korteksa - regije mozga koji obrađuje zvuk, i amigdale - regije mozga koja regulira ljudske emocije i  koja procesuira negativne emocije kada čujemo  neugodne zvukove. Skeniranje mozga je pokazalo da kada čujemo neugodan zvuk amigdala oblikuje odgovor slušnog korteksa, pojačava aktivnost i provocira našu negativnu reakciju.

„Čini se kako se tada aktivira nešto vrlo primitivno.“ Kaže dr. Kumar, „Vjerojatno se radi o signalu za opasnost,  koji amigdala šalje zvučnom korteksu.“

U istraživanju su znanstvenici  koristili  magnetsku rezonancu (MRI)  kako bi ispitali kako mozak odgovara na niz zvukova. Sudionici istraživanja su slušali niz od 78 različitih zvukova poput škripanja oštrice noža po boci, koji su ocijenili kao najstrašniji zvuk, i žubora vode, koji su ocijenili kao najugodniji zvuk. Znanstvenici su potom proučavali reakciju mozga na svaki od tih zvukova.  Aktivnost amigdale i slušnog korteksa varirala je u direktnoj  vezi s ocjenama  sudionika istraživanja o neugodnosti određenog zvuka. Emocionalni dio mozga, amigdala,  preuzima odgovornost i modulira aktivnost slušnog dijela mozga, tako da je naša percepcija vrlo neugodnog zvuka, kao što je škripanje oštrice noža na boci, povećana  u odnosu na umirujući zvuk, poput žamora vode.

Analiza akustičkih značajki zvukova utvrdila je da su svi zvukovi u frekvencijskom rasponu od oko 2.000 do 5.000 Hz percipirani kao neugodni.

Znanstvenici kažu da bi bolje razumijevanje reakcija mozga na buku moglo pomoći u razumijevanju  medicinskih stanja kojima je značajka smanjena tolerancija zvuka, uključujući autizam s povećanom osjetljivošću na buku, hiperakuziju – smanjenu toleranciju na zvuk i  mizofoniju - doslovno "mržnju prema zvukovima“.

"Ovaj istraživanje baca novo svjetlo na interakciju amigdale i slušnog korteksa", kaže Tim Griffiths iz Sveučilišta Newcastle koji je vodio studiju, "Istraživanje daje novi uvid u emocionalne poremećaje i poremećaje kao što je šum u ušima i migrene u kojima se čini da postoji pojačana percepcija na neugodne aspekte zvuka.“

Sudionici istraživanja su identificirali najneugodnije zvukova, no treba imati na umu da je svačiji doživljaj zvuka subjektivan te je moguće da  bi druga grupa sudionika neke druge zvukove ocijenila najneugodnijima. Prema rezultatima ovog istraživanja tri najneugodnija zvuka su:

Škripanje oštrice noža po staklenoj boci
Škripanje vilice po staklu
Škripanje kredom po ploči

Izvor: Earthsky.org, Wellcometrust

Podijeli.