ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

HIV nije neizlječiv, a evo i kako smo došli do toga

Dakle, koji je idući korak na putu do lijeka?

Nedavno su se pojavila brojna izvješća o cjepivima za HIV. Kristen ipak kazuje da se, do danas, najznačajniji pomak napravio u prošlom desetljeću i to 2003. godine koji je imao stopu uspješnosti od 30 posto. „To očito nije dovoljno, ali ljudi su se zaista zainteresirali jer su mislili da su na dobrom tragu. Postoji nešto u cjepivu što djeluje.“ Ipak, Kristen kaže da se, nažalost, nije pojavilo baš ništa.

Kristen ovaj nedostatak tumači iznimno brzom mutacijom virusa. Budući da HIV mutira nevjerojatno brzo, nismo otkrili način da se kreiraju antitijela koja su učinkovita protiv svih tipova HIV-a koji postoje. Kristen govori: „Mogli bismo uspješno cijepiti nekoga protiv nekoliko inačica HIV-a, ali postoji taj ogromni broj drugih vrsta HIV-a protiv kojih se ne možemo cijepiti“.

No, što je s osobom koja je izliječena?

Iako Kristen kaže da su ta izvješća točna, metoda koja se koristi ne smatra se lijekom. Ona tumači da je ime pacijenta koji je izliječen Timothy Brown i da su mu dijagnosticirali leukemiju i HIV. Tako je trebao transplantaciju koštane srži (kako bi se liječio rak). U konačnici su liječnici pronašli donatora, ali ispostavilo se da je taj donator imun na HIV.

Da, neki su ljudi imuni na HIV.

Kristen objašnjava: „Postoji jako, jako mali broj ljudi koji imaju genetsku mutaciju T- limfocita koja ih čini nepodobnim receptorima, stoga ti ljudi ne mogu dobiti HIV. Stoga, kada su liječnici dali tom čovjeku (Brownu) koštanu srž, njegovo je tijelo počelo proizvoditi otporne T- limfocite. Nakon toga se sav preostali HIV u tijelu poslije liječenja nije mogao replicirati te je odumro. Prošlo je već 8 godina otkako Brown ne uzima lijekove za HIV, a HIV još nije otkriven njegovim tjelesnim stanicama.

Zašto to onda ne primjenjujemo na sve?

Kristen ističe da je, kao prvo, transplantacija koštane srži iznimno opasna. „Morate obrisati čitav imunološki sustav. U usporedbi s onima koji se bore s HIV-om, smrtnost pri transplantacijama koštane srži jako je visoka. Dakle, ako netko ima HIV, koji se sada klasificira kao kronična bolest s kojom se može živjeti, podvrgnut ćemo ga nečemu što ga izlaže smrtnoj opasnosti da bismo ga izliječili“.

Kao drugo, svega jedan do dva posto ljudi ima ovu mutaciju. Stoga je za velik broj ljudi jednostavno nemoguće pronaći genetsko podudaranje s osobom koja ima tu mutaciju. Ipak, Kristen dodaje da su neki znanstvenici optimistični i da trenutno iskušavaju načine kojima možemo proizvesti tu mutaciju sintetičkim putem. Rezultati ovih istraživanja još nisu iskušani na pojedincima u SAD-u. No, čak i ako se pokaže da je to valjano, Kristen kaže da će jamačno proći još desetak godina prije nego takvo liječenje prođe sve zdravstvene regulative i postane dostupno.

Ipak, ima nade. Iako možda nema lijeka, uskoro će se moći spriječiti nove infekcije.

Kristen odmah naglašava da ipak postoje nova uzbudljiva otkrića. Radi se o prevenciji prije izlaganja. „Ideja koja počiva iza svega je da ljudima koji nisu HIV-pozitivni damo liječenje koje se koristi u borbi protiv HIV-a. Zove se Truavda. To je u osnovi lijek kojim se sprječava repliciranje HIV-a u tijelu stoga, ako se ljudi izlože HIV-u, on se ne može replicirati, a ako se ne može replicirati, virus umire.“

To bi moglo promijeniti živote onih koji su u opasnosti od izlaganja HIV-u (poput HIV-negativne osobe čiji je partner HIV-pozitivan ili osoba koje uživaju drogu ubrizgavanjem).

Ostali načini borbe protiv HIV-a

Najbolji način da se osigurate od HIV-a je znati kako se zaštiti. Prema Kristen, najvažnije je znati što možete učiniti za sebe te pomoći ostalima da se informiraju. Treba znati kako se HIV može dobiti, koja vas ponašanja dovode u rizik te treba razgovarati s prijateljima i članovima obitelji koji nisu dobro informirani.

Na taj način možete ljudima pomoći, iako ne možete donositi odluke u njihovo ime.

„Ako se ljudi žele ponašati na određeni način, oni će se tako i ponašati. Stoga ćemo im dati alat da to barem rade na siguran način“, ustvrdila je Kristen. Ona dodaje da ti alati uključuju i znanje i pristup sigurnoj i pouzdanoj zaštiti (uključujući kondome, čiste igle itd.).

Dvostruki udar, znanje i resursi, pokazao se učinkovitim. Zaista, niz istraživanja pokazuje da pristup zaštiti ne povećava niti potiče riskantna ponašanja, ali da (a to je važno) pridonosi smanjenju infekcija. „Zamjene igala nisu utjecale na porast uživanja droge, a ne predstavljaju ni rizik za javno zdravstvo.“ Kristen govori i da takvi programi pokazuju na smanjenje porasta i HIV-a i Hepatitisa C među korisnicima.

Ona također naglašava da ti programi potiču promjenu, budući da potiču pojedince da formiraju odnose i stječu povjerenje što je prvi korak u poticanju osoba na dugotrajna rješenja poput liječenja ili odvikavanja. „Ne kažete samo: 'Prestani se drogirati!'. To ne djeluje. To je dugi postupak… osoba se neće odviknuti dok nije spremna.“

Kristen ustvrđuje da je to razlog zašto brojne organizacije, poput organizacije Trillium Health, imaju programe zamjene igala i slične usluge. Liječenje pojedinaca koji već imaju virus puno je gora opcija od sprječavanja da se uopće zaraze virusom.

Prevencija zaraze

Stoga, iako je apstinencija najsigurniji način zaštite, postoje brojni načini da se osigurate:

  • Pobrinite se da uvijek koristite čiste igle. Nikad nemojte dijeliti iglu. Ako trebate iglu, postoje brojna mjesta koja nude čiste zalihe.
  • Uvijek upotrebljavajte kondome i oralnu zaštitu te druge oblike zaštite pri snošaju. Imajte na umu da je „uvijek“ ključna riječ.
  • Ako sudjelujete u bilo kakvom ponašanju koje bi vas moglo dovesti u opasnost, testirajte se. Kao što vrijedi za sve bolesti: rano otkrivanje je važno.
  • Ako ste zaraženi, znajte da nije kraj svijeta (ni blizu). Postoji niz pojedinaca i organizacija koji nude pomoć. Nemojte se bojati pitati.

Izvor: From Quarks to Quasars

Podijeli.