ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Znanost i etika - neki od najužasnijih provedenih pokusa

Roman Frankenstein, koji je napisala Mary Shelley, često se smatra prikazom modernih strahova da ljudska žeđ za znanstvenim znanjem i istinom često može prijeći „svete“ moralne i etičke granice.

Predstavljamo pokuse koji su se poigrali sa životom i smrti – pokuse kojih bi se i sam dr. Frankenstein zgrozio. Premda su po današnjim standardima neetički, mnogi od ovih eksperimenata su doveli do novih spoznaja u poljima biomedicinskog istraživanja. U drugim slučajevima su se jednostavno pokazali ludim. Upozorenje: neki dijelovi teksta bi vas mogli uznemiriti.

Pretvaranje mačke u telefon

1929. godine, znatno prije postojanja organizacije PETA, Ernest Glen Wever i Charles W. Bray su uspjeli živu mačku pretvoriti u walkie-talkie uređaj.

Nakon što su uklonili dio lubanje mačke, priključili su jednu elektrodu na desni slušni živac životinje, a drugi na njeno tijelo. Kablom od 18 metara su bili povezani s pojačalom u zvučno izoliranoj prostoriji. Kada je jedan od istraživača pričao mački na uho, zvuk se čuo na prijamniku.

U provedenoj studiji je navodno pisalo: „Govor je prenesen velikom vjerodostojnošću. Jednostavne naredbe, računanje i slično smo jasno čuli. Zaista, pri dobrim uvjetima je sustav primijenjen kao sredstvo komunikacije između tehničkog i zvučno izoliranog dijela.“

Zatim su ubili mačku i pokušali ponovno, na čemu je znanost naučila da mrtve mačke ne mogu poslužiti kao telefoni, ali žive mogu.

Sovjetski kirurg i njegov pas s dvije glave

Rođen 1918. godine, nakon revolucije u Rusiji, Vladimir Demikhov je bio sovjetski znanstvenik koji je vršio pokuse s transplantacijama na životinjama od 1930-ih do 1960-ih godina. Premda ga se sada smatra majstorom svog zanata, njegovi strašni eksperimenti na psima su mrlja na njegovoj reputaciji. Njegov najužasniji pokušaj bilo je spajanje dva psa.

Pri svojoj operaciji prišio je nadlaktice i glave malog devetogodišnjeg psa zvanog Shavka i većeg psa lutalice zvanog Brodyaga, što u prijevodu znači skitnica. Operacija je uključivala prekidanje vratne vene, aorte i kralježnice psa Shavka, a nakon toga povezivanje krvotoka s tijelom psa Brodyaga.

Dvije glave su mogle jesti i piti odvojeno, premda su oba psa umrla četiri dana kasnije. Bez obzira na to, Demikhov je taj pokus ponovio još mnogo puta na različitim subjektima.

Časopis Life Magazine je izvještavao o toj priči 1959. godine uz malo skepticizma i napisao: “Rusi koji su stvorili dvoglavog psa sada razmatraju i transplantaciju kod ljudi: stavljanje nove noge ženi koja je izgubila vlastitu.“ Ne vjeruje se da se takva operacija dogodila. Ipak, u svoje je vrijeme Demikhov ipak obavljao transplantacije.

Rekonstrukcija lica u Prvom svjetskom ratu

Povijest operacija, ipak, nisu sasvim okaljali „ludi znanstvenici“.

Tijekom i nakon Prvog svjetskog rata, barem 3 000 vojnika se podvrgnulo operacijama u Kraljevskoj bolnici gdje su liječili ratne rane uzrokovane šrapnelima. Premda izgledaju šokantno, te operacije su u to vrijeme bile stvarno značajne.

Rad dr. Harolda Gilliesa na takvim operacijama je najbolje zabilježen u knjizi Plastična kirurgija lica.

Jedan od najimpresivnijih pothvata bila je operacija narednika Williama Speckleya čiji su nos i obrazi bili znatno oštećeni nakon što je upucan u lice u siječnju 1971. Dr. Gillies je uzeo dio hrskavice rebra od pacijenta i ugradio je u čelo narednika Speckleya. Tu je bila šest mjeseci, a u sljedećoj operaciji je zatim premještena i korištena za „novi“ nos. Nakon tri godine rada, Spreckley je iz bolnice pušten u listopadu 1920. kada je izgledao izvanredno.

Nije čudo da se dr. Gilliesa često proglašava vladarom moderne plastične kirurgije.

Svinje koje svijetle u mraku

Sve vrste biljaka i životinja su genetski mijenjane kako bi svijetlile u mraku, od kokoški do listova duhana i naravno štakora. Ali, možda najčudniji izbor od svih su svinje koje svijetle u mraku.

2006. godine su znanstvenici s Odsjeka za životinje i tehnologiju Državnog fakulteta Taiwan dodali gene meduza u embrije svinja. Rezultat su bile tri svinje koje su svijetlile u mraku žarkim zelenim svjetlom. Još je čudnije što znanstvenici kažu da su organi svinja svijetlili. To nije bio prvi put da su svinje napravljene tako da svijetle čudnim bojama, ali tajvanski znanstvenici su bili posebno ponosni na svoje postignuće i rekli su da je njihov sjaj bio najbolji sjaj ikad viđen kod tamnih svinja.

Znanstvenici koji stoje iza tih pokusa naglasili su da bi studija trebala biti iskorištena da se dalje istražuju matične stanice i da se istražuju bolesti u ljudi, kako navodi ABC News.

Miš s ljudskim uhom

Miš Vacanti je bio laboratorijski miš koji je bio dio studije provedene u 1997. godini gdje je glodavac imao nešto nalik ljudskom uhu na leđima.

Uho na mišu bilo je napravljeno od biorazgradivog materijala. Jednom kad se ugradi pod kožu miša, hrskavica izraste u oblik uha uz pomoć hondrocita – stanica hrskavice krave.

Sličan neobičan pokus je poslije toga proveden u 2013. godini.

„Znanstvenici su toliko zauzeti razmišljanjem mogu li ili ne mogu, da ne zastanu i zapitaju se trebaju li“

Znanost i moral oduvijek imaju šarolike odnose. Problem je još izraženiji kada razmislite da su mnogi od tih moralno upitnih poteza zapravo pomogli unaprjeđivanju našeg znanja medicine, biologije, psihologije i genetike. Čini se da kada znanost pokušava poboljšati naše razumijevanje prirodnog svijeta može jednako testirati i naše poimanje morala.

Čak i sad, u vrijeme kada se transplantacija srca ne promatra sa skepticizmom, određene vrste pokusa i dalje mogu zauzeti naslovne stranice novina i navesti nas da preispitujemo svoj um. Na primjer, talijanski neurokirurg, profesor Sergio Canavero, trenutno planira provesti prvu transplantaciju glave pa ga u medijima nazivaju dr. Frankenstein.

Znanstvenici svakako trebaju obratiti pažnju i na etičnost i moralnost svojih postupaka kada pokušavaju doći do novih spoznaja, premda se te granice svakodnevno pomiču.

Izvor: IFLScience

Podijeli.