ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Vremensko reguliranje spavanja jednako je važno kao i količina

Istraživači sa Sveučilišta u Washingtonu otkrili su da vremensko reguliranje spavanja kod životinje može biti jednako važno kao i to koliko spava.

Ilia Karatsoreos, asistent na Odsjeku za integrativnu fiziologiju i neuroznanost promijenio je miševima uobičajen ciklus spavanja i buđenja te primijetio da im je spavanje, premda dovoljno, bilo lošije kvalitete. Životinjama je poremećen i imunološki odgovor, čime su postale podložnije bolesti.

Većina istraživanja spavanja usmjerena je na učinke deprivacije spavanja ili na ukupnu količinu spavanja koja je životinji potrebna. To se općenito naziva homeostatskim procesom spavanja kojeg potiče pospanost ili „pritisak spavanja“.

Rad Karatsoreosa i njegovih kolega, objavljen u časopisu Brain, Behavior and Immunity, daje rijedak uvid u cirkadijalni proces, mozgovni sat koji upravlja ritmovima različitih bioloških procesa, od probave, krvnog tlaka i otkucaja srca do buđenja i spavanja. Ciklus se može naći kod gotovo svih bića koja žive dulje od 24 sata, uključujući biljke i jednostanične organizme.

Istraživanje sustava ima značajne posljedice na moderan način života, pišu Karatsoreos i suautori, jer „ometanje cirkadijalnog sata gotovo je svakodnevno u suvremenom društvu“ zbog noćne rasvjete, smjenskog rada, vremenske razlike pa čak i plavog svjetla iz mobilnih telefona i tableta.

Istraživači spavanja obično imaju teškoća pri odvojenom proučavanju deprivacije spavanja i cirkadijalnog ciklusa, jer promjena u jednome najčešće utječe na drugog. Međutim, Karatsoreos i njegovi kolege uvidjeli su da njihov model nije utjecao na ukupno spavanje kod životinje, čime su dobili jedinstven pogled na učinke vremenskog reguliranja ciklusa spavanja i buđenja.

Istraživači su koristili miševe čiji tjelesni sat radi 24 sata, poput našeg, i smjestili ih u kraći 20-satni dan. Time su desinkronizirali njihove biološke satove i ciklus izmjene dana i noći. Nakon četiri tjedna, istraživači su miševima ubrizgali lipopolisaharid, molekulu iz bakterije koja kod životinje može izazvati oboljenje od nezarazne bolesti.

U nekim slučajevima istraživači su vidjeli da ometene životinje imaju slabije imunološke odgovore, dok im je u drugim slučajevima odgovor bio pretjeran, što ukazuje na to da ih je promijenjeni cirkadijalni ciklus učinio potencijalno slabijima u borbi protiv bolesti i time podložnijima oboljenju.

„To predstavlja vrlo jasan poremećaj sustava“, rekao je Karatsoreos. „Sustav ne odgovara na optimalan način.“ Tijekom vremena, rekao je, to može imati ozbiljne posljedice na zdravlje organizma.

„Kao kada ne štedite svoj automobil – ne radi dobro, ali vozite ga sve dok ne stane. To bi se moglo dogoditi ako poremećaj kod nekoga tko radi u smjenama potraje više godina“, rekao je.

Na njegovo iznenađenje, miševi u 20-satnom ciklusu dobivali su jednaku količinu spavanja kao i u 24-satnom, ali im spavanje nije bilo jednako dobro. Miševi su se češće budili, a obrazac električne aktivnosti u njihovim mozgovima, povezan s okrepljujućim spavanjem, značajno je smanjen.

Izvor: Washington State University

Podijeli.