Zdravlje i medicina

Koristite ih često, a štetni su za ovaj vaš organ

M.P.

Iako se otorinolaringologija smatra kirurškom specijalnošću, ona pokriva i mnoge bolesti koje se ne liječe kirurški. Te se bolesti liječe medikamentozno te bi, stoga, otorinolaringolozi trebali biti dobro upoznati s liječenjem lijekovima.

To sa sobom povlači i sposobnost prepoznavanja da je neki od pacijentovih lijekova mogući uzročnik otorinolaringoloških simptoma, osobito jer je simptome potom jednostavno otkloniti promjenom lijeka. Iako je većina nas upoznata s učestalim lijekovima koji mogu imati otološke nuspojave, postoji još mnogo lijekova s čijim nuspojavama vjerojatno nismo upoznati.

Važnost prepoznavanja štetnih učinaka lijekova

Ako liječnici pretpostave da je farmakološka terapija uvijek korisna može doći do neprepoznavanja štetnih učinaka lijekova. Liječnicima je jednako važno prepoznati štetni učinak lijeka kao i dijagnozirati ozbiljnu bolest. Otološke nuspojave mnogo su učestalije nego što se misli. Svake godine nuspojave ototoksičnih lijekova poremete živote milijunima ljudi te ostave za sobom trag oštećenja. Točan opseg ototoksičnih nuspojava nije poznat, navodno znamo za samo vrlo mali dio. Kod iznimno ototoksičnih lijekova poput cisplatina, šanse za gubitak sluha gotovo su 100%-tne, dok se kod aminoglikozida procjenjuju na 63%.

Što je ototoksičnost?

Ototoksičnost definira se kao „tendencija određenih terapijskih sredstava i ostalih kemijskih tvari da prouzroče funkcionalna oštećenja i stanične degeneracije tkiva unutrašnjeg uha te osobito završnih organa i neurona kohlearnih i vestibularnih podjela osmog kranijalnog živca". Toksičnost lijeka usmjerena samo na određeni organ, poput ototoksičnosti, može se javiti uslijed jedinstvene osjetljivosti ozlijeđenog tkiva na lijek, nakupljanja lijeka unutar organa, ili kombinacije obaju čimbenika. Ozljeda unutrašnjeg uha može nastati zbog povratne inhibicije normalnih fizioloških funkcija, poput stvaranja endolimfe, koje, ako je obustavljeno duže vrijeme, rezultira degeneriranošću tkiva koje ovisi o određenoj fiziološkoj funkciji.

Izravni i središnji toksični učinci lijeka

Izravni toksični učinci na osjetne završne organe (npr. dlačne stanice) također igraju ulogu u toksičnosti izazvanoj lijekom. Neki lijekovi imaju i središnje učinke pri čemu odgađaju slušne impulse moždanog debla ili mijenjaju više središnje procesiranje tako da se pacijenti pogrešno žale na gubitak sluha, što se zatim pogrešno pripisuje ototoksičnoj akciji. Na primjer, karbamazepin prigušuje kortikalne reakcije na zvuk s povećanim zakašnjenjem pa se ovaj učinak može povezati s promijenjenim sluhom koji pacijenti ponekad navode pri uzimanju ovog lijeka.

Neki od najvažnijih lijekova su i potencijalno nefrotoksični, stoga je iznimno poželjno prilagoditi doziranje ototoksičnog lijeka na temelju testa bubrežne funkcije. Ototoksičnost se ne ograničava nužno samo na parenteralnu primjenu. Gubitak sluha javlja se i uz neomicin nakon ispiranja kirurških rana, površnog oblaganja ozbiljnih opeklina, inhalacije aerosolom, ispiranja rektuma i debelog crijeva, ili čak nakon oralne primjene.

Određeni čimbenici rizika povezuju se s povećanom količinom ototoksičnosti izazvane lijekovima. Oni uključuju povišene koncentracije lijeka i/ili dugotrajno izlaganje unutrašnjeg uha lijeku, dehidraciju, groznicu, izlaganje buci, prethodni perceptivni gubitak sluha, bakterijemiju, nasljedno prenošenje, prethodno izlaganje ototoksičnim sredstvima, otkazivanje bubrega, prisutnost inficiranih embolusa, hipoksiju i moguću stariju dob.

Ispitivanja sluha

Ototoksični sinergizam javlja se ako se nekoliko lijekova primjenjuje istovremeno, potencijacija ototoksičnosti javit će se čak i ako se svi lijekovi uzimaju u preporučenim dozama. Prije propisivanja bilo kojeg potencijalno ototoksičnog lijeka, moraju se imati na umu visokorizični pacijenti. Ako je moguće, trebalo bi obaviti audiometrijska i vestibularna funkcijska ispitivanja.

Mnogi ototoksični lijekovi najprije počinju uništavati sluh na najvišim frekvencijama, a kako se izlaganje nastavlja, uključuju se i niže frekvencije. S obzirom na to da se tradicionalno sluh ispituje do 8 kHz, većina se početnih slučajeva gubitka sluha zbog ototoksičnih lijekova nikad ne otkrije standardnim audiometrijskim ispitivanjem.

Noviteti u ispitivanju sluha

Visokofrekventna audiometrija može otkriti rane utjecaje ototoksičnih lijekova prije nego što se javi tinitus ili prije nego što je gubitak sluha vidljiv na konvencionalnom audiogramu (250-8.000 Hz). Ispitivanje visokih frekvencija između 125 i 20.000 Hz dugotrajno je i, naravno, stvara dodatne troškove u procjeni. Na sreću, istraživači su nedavno otkrili krivulju pet frekvencija koja je vrlo osjetljiva na oštećenja ototoksičnih lijekova. Ispitivanje krivuljom pet frekvencija iznimno je po tome što je vrlo osjetljivo na početni gubitak sluha od ototoksičnih lijekova.

Usprkos općem ustručavanju oko slobodne uporabe termina „ototoksičan", jasno je da nekoliko razreda lijekova oštećuju unutrašnje uho. Postoje bar 743 lijeka za koje je poznato da su ototoksični. Toksični utjecaji na strukturu unutrašnjeg uha podrazumijevaju ototoksičnost koja nastaje uslijed štetnih učinaka na pužnicu koji uzrokuju gubitak sluha i/ili na vestibularni aparat, što uzrokuje vrtoglavicu, ataksiju, ošamućenost i ostale simptome.

Simptomi ototoksičnosti

Simptomi ototoksičnosti znatno se razlikuju od lijeka do lijeka te od osobe do osobe. Raspon simptoma kreće se od blage neravnoteže do potpune onesposobljenosti te od tinitusa do potpunog gubitka sluha. Primarni su simptomi upozorenja ototoksičnosti nastale uzimanjem lijeka tinitus, gubitak sluha ili gubitak ravnoteže. Iako su neke nuspojave nepopravljive, druge se mogu izliječiti te, stoga, vrijedi tražiti alternative. Osim toga, neki lijekovi izazivaju simptome samo u velikim dozama, a smanjivanje doze može otkloniti nuspojave.

Trenutno ne postoje liječenja koja bi mogla popraviti oštećenja. Međutim, naš cilj mora biti sprečavanje ili smanjivanje štetnih učinaka nastalih primjenom ototoksičnih lijekova. To se može postići izbjegavanjem ili prestankom uzimanja ototoksičnog lijeka ako je dostupna zadovoljavajuća alternativa. Liječnik ne može poznavati sve moguće lijekove koji imaju nuspojave u obliku određenog simptoma. Liječnici bi trebali biti upoznati s učestalim štetnim učincima lijekova koje propisuju, a kad nisu sigurni, trebali bi provjeriti u literaturi.

Popis - Lijekovi koji za nus pojavu imaju oštećenje sluha

Lijekovi koji za nus pojavu imaju tinitus - šum u ušima

Lijekovi koji za nus pojavu imaju vrtoglavicu

Važno je uzeti u obzir i dobre i loše učinke lijekova

Lijekovi mogu biti iznimno korisni tako što produžuju život i poboljšavaju mu kvalitetu smanjenjem simptoma. Korisni učinci lijekova idu pod ruku s neizbježnim rizikom od neželjenih učinaka. Otološke nuspojave lijekova nisu neuobičajene i za pacijente koji će dolaziti otorinolaringologu zbog simptoma često će se ispostaviti da uzimaju lijekove za liječenje nepovezanih problema. Stoga je važno razmotriti lijek pacijenta koji se prvi put pojavljuje s otološkim simptomom.

Izvor: Indian Journal of Otolaryngology and Head & Neck Surgery

Možda će vas zanimati