ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Tinitus prodire u mozak šire nego što se mislilo

Tijekom života, jedna od pet osoba doživi tinitus, percepciju zvuka- često opisivanu kao zvonjavu u ušima- koja zapravo ne postoji. Istraživači časopisa Current Biology, u travnju 2015. iskoristili su rijetku priliku snimanja direktno iz mozga osobe koja pati od tinitusa kako bi doznali koje moždane veze uzrokuju takvu vrstu zvuka.

Zapažanja su otkrila koliko se tinitus zapravo razlikuje od normalne reprezentacije zvuka u mozgu.

„Ono što je najviše privuklo pažnju istraživača bilo je saznanje kako je aktivnost koja je direktno povezana s tinitusom vrlo prostrana te je obuhvaćala velik dio moždanog područja iz kojeg se snimalo.“- rekao je Will Sedley sa Sveučilišta Newscastle i nadodao da su za razliku od tog saznanja, odgovori mozga na zvukove koji su oponašali tinitus neke osobe, pripadali vrlo uskom području.

U novom istraživanju Sedleya i Phillipa Gandera sa Sveučilišta u Iowi, uspoređena je aktivnost mozga za vrijeme perioda kada je tinitus bio relativno jači i slabiji. Istraživanje je bilo moguće zbog činjenice kako je zdravstveno stanje 50-godišnjeg čovjeka nad kojim je istraživanje provedeno zahtijevalo invazivno monitoriranje putem elektroda zbog napadaja epilepsije. Također je patio od tipičnih simptoma tinitusa kao što je zvonjava u oba uha, uz gubitak sluha.

„Vrlo je rijetko da osoba čije zdravstveno stanje zahtijeva monitoriranje putem elektroda zbog epilepsije pritom pati i od tinitusa te bi zbog toga željeli proučavati svaku takvu osobu, uz njihov pristanak.“ izjavio je Gander.

Istraživači su zabilježili očekivanu aktivnost mozga usko povezanu s tinitusom, no zapazili su kako je neobična aktivnost puno šira od ograničenih slušnih kortikalnih područja te obuhvaća gotovo cijeli slušni korteks, kao i ostale dijelove mozga.

Provedeno istraživanje doprinosi dosadašnjem razumijevanju tinitusa i pomaže objasniti zašto se njegovo liječenje pokazalo kao veliki izazov.

Sedley je naglasio kako sada postoji saznanje o tome kako se tinitus u mozgu percipira na drugačiji način od normalnih zvukova, čak i od onih koji zvuče isto te se zbog toga oni ne mogu koristiti kao osnova za shvaćanje tinitusa. „Veličina djela mozga na kojem tinitus djeluje sugerira kako on jednostavno ne popunjava prazninu nastalu zbog oštećenja sluha već aktivno prodire u šire moždane sisteme.“ dodao je Gander.

Ova nova saznanja pomoći će metodama poput neurofeedbacka, gdje pacijenti uče kontrolirati svoje „moždane valove“ ili metodi elektromagnetske stimulacije mozga. Bolje razumijevanje moždanih radnji povezanih s tinitusom također može pomoći kod ukazivanja na nove farmakološke pristupe u liječenju koji su do sada općenito bili razočaravajući.

Izvor: E-sci News

Podijeli.