ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Dan planeta Zemlja - nautičari imaju obvezu biti 'zeleni'

Zelena boja postaje nova normala. Konačno, kako bi se reklo, i izdahnulo s olakšanjem. To je ispravna stvar, moderna stvar te bi mogla biti i jedina stvar, s obzirom na stanje naših rijeka i oceana. I nautičari su odvažni, kako pokazuje istraživanje neprofitne organizacije The Green Blue iz Ujedinjenog Kraljevstva. Više od 90 posto ispitanika, velika većina od njih pomoraca, su "jako" ili "poprilično" zabrinuti za okoliš dok su na moru.

Ali za skidanje plovidbenog svijeta sa dijete koja uključuje puno ugljika te je natovarena izraženom potrošnjom, trebati će puno zajedničkog truda od strane industrije, vlade, neprofitnih organizacija i individualaca. Globalno zatopljenje, povećanje razine mora, acidifikacija oceana, gubitak bioraznolikosti te bacanje plastičnog otpada u more su kompleksni problemi koji se nisu pojavili preko noći te će trebati mnogo vremena da ih se zaustavi, a kamoli da ih se riješi. Razumijevanje je kompleksno, a razmjer ogroman.

Dakle, gdje da se počne? Da li je potreban striktno grupni trud ili može pojedinac napraviti pomak? Više jedrenja, a manje napajanja gorivom zvuči kao dobra ideja. Korištenje biorazgradivog sapuna za brodove ne bi bilo loše. Zašto se boce za vodu za jednokratnu upotrebu ne bi zamijenile sa malim metalnim čuturicama? Je li otpad jedino mjesto za razbijena jedra?

Iz ego u eko
Oceani su pod prijetnjom sa svih strana te nauka ima poražavajući dokaz da su ljudske akcije glavni krivac. Još uznemirujuće je da nema široko prihvaćenog pristupa. Nema ni instantnog zadovoljstva. Što god danas napravili da smanjimo efekt staklenika koji uzrokuje globalno zatopljenje, učinci toga neće se osjetiti još generacijama. Zato trebamo biti obazrivi za dobrobit ljudi koji još nisu ni rođeni. A tako nešto je teško osvijestiti u današnje društvo.

Traženje pomoći može biti zbunjujuće; svugdje je i nigdje. Ima više od dvadeset agencija američke vlade koje se bave očuvanjem oceana te još na stotine malih neprofitnih, koje hrabro natežu svoj budžet do limita. Fundacija BoatU.S., neprofitni ogranak od BoatU.S., na primjer, promovira programe Čistih Voda te pruža mnoštvo korisnih informacija na svojoj web stranici.

"Kako možemo potaknuti ljude da rade ono što im je u moći i što je ispravno?" pita se voditeljica programa Susan Shingledecker. "Moramo biti realni, posebno u teška ekonomska vremena kada se poslovi vezani uz brodove muče da opstanu."

Zanemarimo recesiju, uopće nema osjećajnosti. Da, gliseri izgaraju gorivo, zagađuju zrak i vodu, ali mi moreplovci nismo sveci. Pokrećemo pomoćne motore koji pridonose problemu ugljika, pumpaju otpad u more i koristimo toksičnu boju za brodice. Previše toga je postalo standardna procedura, jer je uobičajeni način razmišljanja egocentričan i fokusiran na osobni doživljaj, udobnost i profit. Egocentrik za jedrenje, na drugu ruku, uzima u obzir posljedice naših postupaka za okoliš i ostala bića.

Pomorci kao advokati
"Brojke utječu na okoliš", kaže kapetan Fatty Goodlander, ikonska figura u svijetu krstarica koji već pedeset godina živi na brodu u marini. "Gdje je nekad bilo tri brodice, sada ih je 300. Otoci su nekad bili nedirnuti. Nije bilo plastike i baterija, ali sada ima i toga. Tamošnje autohtono stanovništvo sada mora kupovati stvari koje su zapakirane i ponuđene na tržištu zapadnjačkih industrijskih civilizacija."

Pomorci mogu postati dio rješenja jer predstavljaju obrazovano i otvoreno mnoštvo. Oni su svjesni okoliša, vješti u upravljanju ograničenim resursima na brodu, te su vezani s morem etikom "daj koliko uzmeš."

"Pomorci su društveno i ekonomski različiti, pa mogu privući široku publiku" kaže Dan Pingaro, direktor od Pomorci za more, ne profitne organizacije koju je 2004. godine osnovao David Rockefeller, koji je pomogao u objavljivanju izvještaja Oceanske Komisije koji je bio značajan događaj u predstavljanu problema američkih voda pred očima javnosti. Pomorci za more malo se ravnaju po Fundaciji Surfrider, temeljnoj neprofitnoj organizaciji posvećenoj zaštiti i uživanja u oceanima. Osnovana 1984. od strane šačice surfera vizionara u Malibuu, Fundacija Surfrider sada ima 50 000 članova i 80 podružnica širom svijeta.

S oko 200 članova koji plaćaju te 1 000 pretplatnika na newsletter putem e-maila, Pomorci za more nije još gdje želi biti, ali pomalo raste. Grupa provodi program Čiste Regate koji nudi certifikacije organizatorima utrka koji žele smanjiti otpad kroz recikliranje, prevenciju zagađivanja oborinskih voda, korištenje biogoriva za potjerne brodice i upotrebu netoksičnih boja za brodice. Iako većina tih mjera predstavlja zdravo i ispravno razmišljanje, misliti da se one uobičajeno koriste u stvarnosti je greška. "Ljudi žele znati što se može učiniti. Ali ne znaju gdje početi." kaže Pingaro.

Preobraćanje industrije
Još jedan program Pomorca za more pod imenom Ovjereno More - prijateljski cilja ka angažiranju industrijskih lidera da proizvode brodove naklonjenije okolišu. Ne iz kolijevke u smrt, nego nadaju se iz kolijevke u kolijevku, što znači da se stari brodovi neće pretvoriti u odlagalište, nego u nove brodove. Neće biti lako, trebat će inovacija i suradnje i trebati će novca. Ali neće biti skupo kao što je ne činjenje ništa i nadanje da će troškovi rezanja i odvlačenja brodica do najbližeg otpada uvijek ostati niski.

Unatoč iskrenim naporima nekoliko američkih proizvođača brodova i opreme, mnogo se mora učiniti da se utišaju zvižduci "greenwashinga" ( ozelenjavanje – reklamiranje kompanija da su za prirodu i zdravlje, a ustvari je njihovo poslovanje upravo suprotno). Tvrdnje o eko-naklonosti tek moraju biti provjerene i izmjerene prema općeprihvaćenom standardu koji je također otvoren prema potrošačima. U identifikaciji s parolom ono što je dobro za okoliš dobro je i za posao, druge industrije su već poduzele korake u tom smjeru. 2007. godine Outdoor Industry Association (OIA) osnovalo je Eco Working Group.

Više od 80 poslova surađuje na razvijanju Eko Indeks – alata za procjenu koji pruža ekološke smjernice, podatke o izvedbi te usporedan sustav mjerenja bodova o proizvođačevu ekološkom utisku. OIA kaže da se želi boriti sa zelenim umorom, koji je simptom poništenih ekoloških tvrdnji, nedostatka transparencije i nedovoljne edukacije te prisvojiti obavezne vladine standarde za eko-indeksiranje.

Izvor: Soundings Online

Podijeli.