ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Evo zašto se veselimo odluci Rusije da zabrani paljenje vatre

Donosimo priču Antona Beneslavskog, borca za šume i vatrogasca ruskog Greenpeacea.

Evo zašto se veselim odluci Rusije da zabrani paljenje vatre

U petak je ruska vlada donijela odluku kojom se zabranjuje paljenje suhe trave na poljoprivrednim zemljištima i područjima pod zaštitom. Ovo se možda čini nevažno onima koji nikada nisu svjedočili šumskom požaru ili onima koji nikada nisu imali prilike biti uz vatrogasce prilikom gašenja požara. Dopustite mi da vam ispričam priču o tome kako je jedan maleni čovjek pomogao u velikoj borbi.

U ljeto 2010. godine, kada je smog s gorućeg tresetišta stigao do moga moskovskog doma, jedva sam uspio razabrati kuću preko puta. Cijena te požarne katastrofe bilo je 50 000 preuranjenih smrti. Ja sam tada bio odvjetnik po zvanju. Nisam ništa znao o Greenpeaceu; nisam znao da je ruski Greenpeace kucao na sva vladina vrata predviđajući prijeteću katastrofu. Vlada ih je nazvala „paničarima“ i dužnosnici su bili uvjereni kako je situacija pod kontrolom. Ali...

Rusi koji žive u ruralnim sredinama svako proljeće pale suhu travu. To je tradicionalni običaj kojim se čisti zemlja dok seljaci rade u polju. Taj običaj svake godine uzrokuje tisuće šumskih požara koji se pretvaraju u prave katastrofe sa strašnim posljedicama: ljudskim žrtvama i opustošenim okolišem. Istovremeno, klimatske promjene dramatično pogoršavaju jake požare... Posljednjih nekoliko godina, mogućnost za požare značajno se povećala.

Novinski su članci 2010. godine nalikovali na ratna izvješća, opisujući spaljena sela i nabrajajući izgubljene živote. Tisuće ljudi spremalo je zalihe dobara, hrane i novca za žrtve požara. Prijatelj i ja odlučili smo da moramo pročistiti svoju karmu tako što ćemo na dan-dva otići pomoći u borbi protiv vatre. Tada sam doživio veliki preokret...

Slučajno sam se 2011. godine volonterski uključio u Greenpeaceov Program za sprečavanje šumskih požara, a 2012. sam postao i njihov zaposlenik. Volonteri su okosnica ovog programa. Bore se protiv požara, voze naše aute, popravljaju i nadograđuju opremu. Ruski Greenpeace obučio je više od 300 volontera (uključujući i strance). Ti ljudi svoje godišnje odmore i slobodne dane provode budeći se u pet sati ujutro i putujući nekoliko stotina kilometara u trošnom kombiju kako bi čuvali stražu i gasili šumske požare. Tjednima žive u teškim uvjetima, pazeći na granice rezervata biosfere Atstrakhan. Bore se protiv požara dvostruko višim od sebe.

Jesu li klimatske promjene uzrokovale rat u Siriji?

Ruski Greenpeace već šest godina radi na zabrani paljenja suhe trave. Izračunali smo da se u proljeće 90% šumskih požara događa zbog toga što lokalni stanovnici pale suhu travu. Svake godine izgori 5-6 milijuna hektara šume. U posljednjih šest godina, vatrogasna ekipa ruskog Greenpeacea provela je 660 dana terenskog rada gaseći požare.

U našoj spasilačkoj ekspediciji pomoglo nam je 300 volontera, a 500 donatora nam ju je omogućilo. Prošli smo 300 000 km i ugasili 300 požara. Osim toga, pripremili smo i programe poput 'Proljeće bez vatre', kako bismo kod poljoprivrednika osvijestili važnost prelaska na sigurnije metode čišćenja zemlje – kao što je, primjerice, košnja trave. Više od 200 000 ljudi nas je podržalo šaljući pisma predsjedniku Putinu u kojima ga pozivaju da zabrani paljenje suhe trave. Ova podrška Greenpeaceovim zahtjevima donijela je i pobjedu.

Odsada, lokalne vlasti i policija imaju pravo spriječiti bilo kakvo paljenje trave. Sada kada je zabrana na snazi, svatko tko uzrokuje požar smatrat će se piromanom. Očekujemo da će ovaj novi zakon biti presudni korak koji će promijeniti staromodno ponašanje i na taj način spasiti naše šume.

Očekivao sam da će ovaj blog biti osobna priča odvjetnika koji je postao vatrogasac. Mogu se prisjetiti nekoliko priča o požarima protiv kojih sam se borio. Ali da budem iskren, priča o ovoj pobjedi nije osobna. To je priča tisuća ljudi koji su omogućili tu pobjedu. Hvala vam.

Izvor: Greenpeace International

Podijeli.