ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Plantaže uljanih palmi masivan izvor ugljičnog dioksida

U današnje vrijeme potražnja za palminim uljem rapidno raste. Većina tog ulja završi u stotinama prehrambenih proizvoda – od margarina i čokolade do krem sira i keksa. Također se koristi u kozmetici, a sve češće i kao biodizel. Mnoge vlade podupiru korištenje biogoriva – do 2020. godine 10% goriva prodano u EU biti će biogorivo, a Kina očekuje da će 15% goriva biti uzgojeno na poljima, dok Indija želi 20% biogoriva u 2012. godini. Ironija u tome je ta da bi ovi pokušaji smanjenja klimatskih promjena mogli zapravo pogoršati situaciju. Naime, širenje plantaža uljanih palmi seže sve dalje u šumska područja i prijeti katastrofom lokalnim zajednicama, bioraznolikosti i klimi. Ovaj problem javlja se u jugoistočnoj Aziji, a najviše u Indoneziji koja je ušla 2008. godine u Guinnessovu knjigu rekorda s najvećom stopom krčenja šuma te je također treći po redu emiter stakleničkih plinova, većinom zbog navedenih krčenja.

Biogoriva poput etanola i biodizela doista imaju svoje prednosti u odnosu na tradicionalna goriva. Dobivaju se od prerađenih poljoprivrednih usjeva poput šećerne trske ili uljane palme. Izgaranjem biogoriva oslobađa se samo ugljikov dioksid koji je biljka apsorbirala tijekom svog života, a ne masivne količine stlačenog, fosiliziranog ugljika isključenog iz ugljičnog ciklusa milijunima godina. Dakle, s jedne strane bi to moglo biti rješenje klimatskim promjenama pod uvjetom da se ne troši velika količina energije da bi se to gorivo zapravo i napravilo, a ponekad je baš u tome problem.

Prema novoj studiji istraživača s Yalea i Stanforda, proširenje proizvodnje palminog ulja vodi prema uništenju prašuma i masivnoj emisiji ugljičnog dioksida.

Studija, objavljena u časopisu Nature Climate Change, pokazuje da je krčenje šuma za razvoj nasada uljanih palmi u indonezijskom Borneu postao globalno značajan izvor emisija ugljičnog dioksida.

Procjenjuje se da će plantaže palma otpustiti više od 558 milijuna metričkih tona ugljičnog dioksida u atmosferu do 2020. godine, što je veći iznos od svih trenutnih kanadskih emisija fosilnih goriva.

Indonezija je vodeći proizvođač palminog ulja i ulja palminih koštica, koja zajedno čine više od 30% svjetske potrošnje biljnog ulja i mogu se koristiti za proizvodnju biodizela. Većina plantažne ekspanzije indonezijskog palminog ulja smještena je na otoku Borneo, koji je također poznat kao Kalimantan te zauzima površinu gotovo istu kao Kalifornija i Florida zajedno. Prema istraživanju, plantažni najmovi, pokrivajući 32 posto nizina na Kalimantanu, su izvan zaštićenih područja te su namjenjeni razvoju tijekom sljedećeg desetljeća.

Samo u 2010. godini, krčenje zemlje za plantaže uljanih palma na Kalimantanu emitiralo je više od 140 milijuna metričkih tona ugljičnog dioksida, iznos jednak godišnjoj emisiji 28 milijuna vozila.

Iako je Indonezija dom trećem po veličini području tropskih šuma na svijetu, ona je također i jedan od najvećih svjetskih emitera stakleničkih plinova, zbog naglog gubitka ugljikom bogatih šuma i tresetišta. Od 1990. godine, razvoj plantaža uljanih palmi je uništio oko 16.000 četvornih kilometara Kalimantanovih primarnih područja i raskrčio šumovite krajeve, područje otprilike veličine Havaja. Prema istraživanju autora, to iznosi 60 postotni gubitak Kilimantanovog ukupnog šumskog područja u to vrijeme.

"Unatoč kontroverznim raspravama o vrstama i načinu korištenja zemljišta namijenjenog za plantaže uljanih palmi, sektor je naglo porastao tijekom posljednjih 20 godina," rekla je voditeljica projekta Lisa Curran, profesorica ekološke antropologije na Stanfordu i viši suradnik na Stanford Woods Institutu za okoliš. Kombinirajući mjere polja s analizama satelitskih snimki visoke rezolucije, istraživanje je procijenilo zemljišta namijenjena za plantaže i dokumentiralo njihove emisije ugljičnog dioksida kada su pretvorene u uljane palme.

Istraživači koji provode studiju generirali su prve sveobuhvatne karte ekspanzije plantaža uljnih palmi od 1990. do 2010. godine. Koristeći novu klasifikacijsku tehnologiju koju je razvio koautor studije Gregory Asner s odjela za Globalnu ekologiju Instituta Carnegie, istraživači su kvantificirali vrste zemljišta raščišćene za plantaže, kao i emisije ugljičnog dioksida i sekvestracija iz polja uljanih palmi.

"Veliki pomak dogodio se kada smo uspjeli raspoznati ne samo šume i ne-šumska zemljišta, već i posječene šume, mozaike rižinih polja, kaučuka, vrtova s voćem i zrelim sekundarnim šumama koje koriste poljoprivredni zakupci imanja za svoje potrebe," kaže Kimberly Carlson, doktorski student na Yaleu i glavni autor studije. "S ovim informacijama, mogli smo razviti robustan način knjigovođenja ugljika da bi kvantificirali emisije ugljičnog dioksida iz razvoja uljanih palmi."

Istraživački tim je sakupio evidencije o zemljišnim najmovima s uljanim palmama tijekom intervjua s lokalnim i regionalnim vladinim agencijama. Ovi zapisi identificiraju lokacije koje su dobile odobrenje, a namijenjeni su tvrtkama koje se bave uljanim palmama. Ukupno dodijeljeni najmovi zauzimaju oko 120.000 četvornih kilometara površine, veličina nešto manja od površine Grčke. Većina iznajmljenog zemljišta u studiji zauzima više od 100 četvornih kilometara, područje nešto veće od Manhattana.

Koristeći ove najmove u kombinaciji sa zemljišnim kartama, tim je procijenio buduće krčenje zemljišta i emisije ugljičnog dioksida iz nasada. Osamdeset posto od ukupnih najmova ostalo je nezasađeno u 2010. godini. Kad bi svi od tih najmova bili razvijeni, više od trećine nizina na Kalimantanu bilo bi zasađeno palmama do 2020. godine.

Istraživanje, "Carbon Emissions from Forest Conversion by Kalimantan Oil Palm Plantations", bilo je podržano od strane programa: "the NASA Land Cover / Land-Use Change Program", "the John D. and Catherine T. MacArthur Foundation", i " the Santa Fe Institute and the National Science Foundation".

Izvor: Yale,  Greenpeace

Podijeli.