ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Ljudi su reciklirali i prije 13 000 godina

Istraživanje na Universitat Rovira i Virgili i Catalan Institute of Human Paleoecology i Social Evolution (IPHES) otkriva da su ljudi iz doba paleolitika reciklirali svoje kamene rukotvorine kako bi ih upotrijebili u druge svrhe. Istraživanje se bazira na izgorenim rukotvorinama nađenim u Moli del Saltu u Tarragoni u Španjolskoj. 

Recikliranje kamenog alata u pretpovijesnom razdoblju nije se mnogo istraživalo zbog poteškoća pri verificiranju takvih djelatnosti u arheološkim podacima. Unatoč tomu, moguće je pronaći neke dokaze, kao što je prikazano u istraživanju objavljenom u magazinu „Journal of Archeological Science“. „Kako bismo utvrdili da se obavljalo recikliranje, potrebno je razlučiti dva stupnja manipulacije predmetom: trenutak prije promjene i trenutak poslije. Njih razdvaja interval u kojem je rukotvorina podvrgnuta nekoj vrsti promjene. Ovo je prvi put da se provelo sistematsko istraživanje ovakvog tipa,“ objasnio je za SINC Manuel Vaquero, istraživač sa Universitat Rovira i Virgili.

Arheolozi su pronašli veliki postotak izgorenih ostataka na nalazištu Moli del Salt (Tarragona) koji potječu iz paleolitskog doba prije 13 000 godina. Stručnjak uvjerava da su oni „izabrali izgorene rukotvorine zato što nam one na jednostavan način mogu reći jesu li bile promijenjene nakon što su bile izložene vatri.“ Rezultati pokazuju da je recikliranje alata bilo uobičajeno tijekom kraja paleolitskog doba. Međutim, ova praksa se ne dokumentira kao drugi tipovi rukotvorina. Korištenje recikliranog alata je bilo uobičajenije za kućne aktivnosti i izgleda da je bilo povezano s trenutnim potrebama.

Recikliranje kućanskih alata
Recikliranje je povezano s hitnim potrebama, što znači da su alati morali biti jednostavni i brzo dostupni kada se ukaže potreba za njima. Pribor za lov, kao na primjer luk i strijela, nikada nisu izrađivani od recikliranih rukotvorina. Za razliku od toga, duple rukotvorine (one koje kombiniraju dva alata u istom predmetu), češće su reciklirane.

„To pokazuje da veliki dio ovih alata nije napravljen da se dobije dupla rukotvorina, već bi se napravio prvi alat, a drugi bi se dodao nakon recikliranja,“ naglasio je istraživač. Povijest rukotvorina i slijed promjena koje su se događale tijekom vremena su jako važne u razumijevanju njihove završne morfologije. Prema Vaqueru “ kada govorimo o predmetima, ovo je jako važno s kulturološkog stajališta, posebno u razdobljima kao što je kraj paleolitika za koji je vrijedila izreka: što oštriji predmet, to oštriji um.“

Održive djelatnosti s prirodnim resursima
Recikliranje je možda bilo jako važno u lovačko-sakupljačkim zajednicama tijekom paleolitskog doba što možemo vidjeti ako promatramo današnje urođenike.

„Tu je važna i ekonomska komponenta jer bi se povećavala dostupnost litija, posebno za vrijeme oskudice. Nadalje, to je bitan faktor pri interpretaciji područja jer ona nisu samo mjesta za život već su i mjesta na kojima postoje resursi,“ zaključuje istraživač. Ponovno korištenje resursa je značilo da ovi ljudi nisu morali odlaziti daleko kako bi našli sirovine za izradu svojeg alata, što je zadaća koja bi ih mogla odvesti daleko od kampa. „Oni bi jednostavno uzeli rukotvorinu koju je odbacila grupa koja je tu prije živjela.“

Vaquero i tim vjeruju da bi se o ovome trebalo voditi računa kada se analizira nalazište. „Oni koji naseljavaju ova područja su mogli pomaknuti predmete s njihovih originalnih nalazišta. Oni su čak mogli kopati ili micati sedimente u potrazi za alatima,“ naglašava istraživač.

Podijeli.