Biljke i životinje

Zatočene hijene lukavije su od svojih divljih srodnika

L. T.

Testiranja sposobnosti rješavanja novih problema su se tijekom povijesti u pravilu provodila na životinjama u zatočeništvu. Tek nedavno su se takvi testovi počeli provoditi na životinjama u njihovom prirodnom habitatu. U studiji koja je objavljena u časopisu Animal Behaviour, međutim, istraživači sa Sveučilišta Michigan State ukazali su na ogromne razlike po pitanju vještina rješavanja problema između zatočenih i divljih pjegavih hijena.

Primjena lekcija naučenih od zatočenih životinja potencijalno je problematična jer one možda ne daju točan prikaz kako divlje životinje reagiraju na nove izazove, rekla je Sarah Benson-Amram, apsolventica zoologije sa Sveučilišta Michigan State i autorica navedene studije.

„Moramo biti oprezni pri tumačenju rezultata dobivenih sa zatočenim životinjama jer možda postoje ogromne razlike u ponašanju životinja u zatočeništvu i u divljini.“ rekla je Benson-Amram, koja je trenutno znanstvena suradnica na Sveučilištu St. Andrews u Škotskoj. „Životinja koja je uspješna u rješavanju problema u udobnosti svog kaveza može biti nevoljna sudjelovati u sličnom ponašanju u divljini.“

Benson Amram predstavila je isti, novi problem divljim i zatočenim pjegavim hijenama – kutiju zagonetku od čelika koja je sadržavala meso. Zatočene hijene bile su značajno bolje od divljih hijena u otvaranju svojih obroka u kutiji. Zatočeni sisavci također su se manje bojali te, od čovjeka stvorene, slagalice, te su bili više kreativni i iskušavali različita rješenja.

„Ne čini se da su ove razlike rezultat toga što zatočene hijene imaju više vremena ili energije.“  rekla je Benson-Amram. „Zaključujemo da su one bile uspješnije jer su bile spremnije uhvatiti se ukoštac s problemom i istraživati.“

Benson-Amram udružila se je s Kay Holekamp, zoologinjom sa Sveučilišta Michigan State i jednom od glavnih istraživačica na BEACON Center for the Study of Evolution in Action te Mary Weldele sa Sveučilišta Berkeley. Istraživanje je financira National Science Foundation.

Izvor: Michigan State University

Možda će vas zanimati