Društvene znanosti

Evo kakve glasače stvaraju ljuti političari

N.B.

Prema istraživanjima koje su vodili politolozi iz Kolorada, političari mogu imati opravdanih razloga okrenuti se ljutitoj retorici - jer čini se da strategija djeluje, barem kratkoročno. U novoj studiji, Carey Stapleton sa Sveučilišta Colorado Boulder i Ryan Dawkins sa Sveučilišta United States Air Force Academy otkrili su da se politička ljutnja može lako širiti - obični građani mogu početi odražavati bijesne emocije političara o kojima čitaju u vijestima. Takva "emocionalna zaraza" mogla bi čak natjerati neke glasače koje politika ne zanima da izađu na birališta.

"Političari žele biti ponovno izabrani, a bijes je snažno oruđe koje mogu iskoristiti kako bi se to dogodilo", rekao je Stapleton, koji je nedavno doktorirao na politologiji na Sveučilištu Colorado Boulder.

Istraživači su anketirali približno 1 400 ljudi na mreži iz cijelog političkog spektra, predstavljajući im niz lažnih vijesti o nedavnoj političkoj raspravi. Otkrili su da, kada je riječ o politici, bijes može dovesti do još više bijesa. Ispitanici koji su čitali o razbješnjenom političaru iz vlastite stranke vjerojatnije su i sami prijavili da se osjećaju bijesno od ljudi koji to nisu u toj stranci.

"Ljutnja je vrlo snažna kratkoročna emocija koja motivira ljude na akciju. Ali dugoročno mogu postojati ove puno negativnije implikacije. Uvijek postoji potencijal da se ljutnja pretvori u bijes i nasilje", rekao je Stapleton.

Prema istraživačkom centru Pew, uoči predsjedničkih izbora 2020. godine, oko devet od deset pristaša Trumpa i Bidena reklo je da će biti velika šteta za naciju ako drugi kandidat pobijedi. Ta je ljutnja rezultirala grozim ishodima kada je nekolicina pristaša tadašnjeg predsjednika Trumpa upala u Kapitol 6. siječnja. Stapleton je želio otkriti koliko bi te vrste emocija mogle biti zarazne.

"Većina dosadašnjih istraživanja politologije usredotočila se na ono što radimo kad osjećamo emociju poput bijesa, a ne na to kako naše emocije utječu na druge ljude", rekao je Stapleton.
Kako bi saznali kako bi se osjećaji političara mogli "preslikati" na njihove pristaše, on i Dawkins proveli su eksperiment. Dvojac je napisao niz vijesti o raspravi o imigracijskoj politici između dva kandidata za otvoreno sjedište Kongresa u Minnesoti. Bez znanja ispitanika, ni kandidati ni njihova rasprava nisu bili stvarni.

U nekim su se slučajevima lažni političari koristili jezikom koji je mogao odati bijes, a u drugim su se slučajevima političari držali neutralnijeg jezika. A rezultati tima pokazuju ono što mnogi Amerikanci već odavno znaju - da politički bijes može biti snažna sila.

Ako su demokrati, na primjer, čitali o tome da se demokrat naljutio, često su izvijestili da se i sami osjećaju bijesno. Suprotno tome, demokrati koji su naišli na neutralne informacije ili su vidjeli ljutiti citat republikanca nisu doživjeli iste promjene u osjećajima.

Za Stapletona rezultati nose važnu lekciju za obične glasače - kad gledaju vijesti, ljudi bi trebali obratiti pažnju na to kako političari mogu pokušati apelirati ili čak manipulirati emocijama kako bi dobili ono što žele. Ali, dodao je, ljutnja je samo dio slike. U prethodnom istraživanju, on i njegovi kolege otkrili su da će optimistični ljudi vjerojatnije da će biti politički aktivni od pesimista.

"Ljutnja je jedan od načina na koji možemo natjerati ljude da glasaju i angažiraju se u politici, ali to nije jedini način", rekao je.

Izvor: CU Boulder Today

Možda će vas zanimati